Page 316 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

kao i u »negativnim utopijama« poput 1984. Georga Orwella i

Vrlom novom svijetu Aldousa Huxleya, a to i jest jedan od faktora
uspjeha ove knjige, koja funkcionira na nekoliko razina: kao triler,
kao kritika društva i kao tjeskobna literarna vizija neke vrste

holokausta. Ključ je ipak u glavnoj ličnosti, ženi koja u novom
režimu dobiva ime po muškarcu kojem iznajmljuje maternicu i koja

u prvom licu priča svoje iskustvo. Iako se u romanu pojavljuju
feministkinje (poput junakinjine majke), Atwoodova smatra da je

za njenu junakinju ključno da pripada nemilitantnim
postfeministkinjama, osviještenim ženama koje bi se ipak radije

zaljubile nego poginule na barikadama boreći se za ženska prava. U
skladu s tim, ona je obična žena a ne izuzetna ličnost, heroina. U
romanu nema velikih pothvata i čitaoca užasava upravo činjenica

što je u postojećim okolnostima ljubav taj izvanredno velik, gotovo
nemoguć pothvat. Usprkos svemu, Fredova je uspjela sačuvati

svoje emocije, nije se sasvim pomirila sa sudbinom, nije se predala.,
i u tome jest njena snaga. Ali perspektiva junakinje - perspektiva

koju Atwoodova tako ustrajno zagovara - jest perspektiva običnih,
apolitičnih, malih ljudi, koji, međutim (kako kaže autorica), ipak

završavaju u koncentracionim logorima. Ritam romana je spor, a
rečenice jednostavne, kao u monologu osobe koja o svojoj sudbini
ne razmišlja previše već naprosto opisuje činjenice. Ton običnoga,

mirnog prepričavanja i preciznog opisivanja načina na koji režim
funkcionira stvara efekt začudnosti: kad se socijalna patologija

prikazuje kao uobičajeno, normalno stanje, čitalac ne može a da ne
osjeti strah.
Privlačnost i uvjerljivost ovog romana upravo je u tome što u

njemu lako iščitavamo moguću vlastitu sudbinu. Kad su ga kritičari
usporedili sa 1984, nisu to učinili bez osnove. Ali ovaj put mračna

budućnost dana je iz ženske perspektive: žena je narator, žene su
glavna lica, a žene su i najveće žrtve režima. Roman je »dokument«,

transkripcija tridesetak magnetofonskih vrpci pronađenih u
ruševinama grada Bangora na području bivše države Maine. Kako