Page 313 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

pripovijedaka i književnih studija i za sve to osvojila najznačajnije

književne nagrade u svojoj zemlji, ali i u inozemstvu. Međutim, čak
i nakon mnogobrojnih prijevoda njenih djela tek joj je dugotrajna
prisutnost Sluškinjine priče na listama bestsellera »New York

Timesa« i vijest da se po tom romanu snima film osigurala zbiljski
prodor u svijet, osobito u zemlje u kojima pojam »kanadska

književnost« ne izaziva gotovo nikakve asocijacije…
No, ta sintagma i jest novijeg datuma; postoji tek dvadesetak

godina, koliko i kanadska državnost. »Kao i mnogi kanadski pisci
moje generacije, i ja sam počela čitati kanadsku književnost u

samoobrani: dosadili su nam ljudi koji su govorili da ona ne postoji,
da mi ne bismo trebali postojati ili da bismo se trebali preseliti u
New York«, piše Margaret Atwood u zbirci eseja The Canadian

Imagination 1977. godine. Kanada se, međutim, nije oslobađala
kolonijalnog mentaliteta ni brzo ni lako; bile su za to potrebne

godine ne samo individualnih napora već i državnih ulaganja u
oblikovanje kulturnoga i nacionalnog identiteta. Jer dugogodišnja

»nevidljivost« kanadske književnosti nije isto što i nevidljivost
literature malih naroda i marginalnih jezika - kao što su naprimjer

nizozemski, danski ili srpski i hrvatski. Ovdje je riječ o drugoj vrsti
problema, o problemu utopljenosti u engleski (odnosno francuski)
jezik u kojem je trebalo pronaći vlastiti, prepoznatljivi, autentični

izraz. »Službeni blagoslov rijetko je dovoljna osnova za kulturni
procvat (i obrnuto). No, u ovom slučaju književni je potencijal

snažno aktiviran, te se eksplozija političke i trgovačke aktivnosti
poklopila s ekspanzijom književnog stvaralaštva. Prvi put su
piscima na raspolaganju i raznovrsni fondovi. Od šezdesetih godina

u Kanadi se osjeća nevjerojatan porast književne produkcije
potaknut mnogim okolnostima: jeftinijim tiskarskim postupkom,

državnim subvencioniranjem izdavačke djelatnosti,
institucionaliziranjem književnih nagrada u skladu s porastom

kreativnosti, djelomice proizašlim iz novog osjećaja nacionalnog
ponosa i nezavisnoga mnogonacionalnog identiteta«, piše Sonia