Page 58 - Meša Selimović - Tvrđava
P. 58

drukcije ne moze ni da bude, sad to vidis, mada si se nadao da ce me tvoji
            pametni savjeti odvratiti od pogresnog puta.

            A kad budes dobro raspolozen, kad pazar bude obilan, kad ne bude straha u
            tebi, mozda ces nesigurno sapnuti sam sebi, da su za sve krivi sejtan, rat, i
            moja prekinuta mladost. I dobro je sto tada necu biti blizu, jer bih ti odgovorio
            stogod ruzno, pa bi to bilo naknadno opravdanje za nepravdu koju si mi nanio.

            Vidis, jos mislim dobro o tebi, i zelim da se ponekad probudis usred noci, i da
            dugo sjedis prekrstenih nogu na postelji, muceci se kajanjem i stidom, zbog
            mene.

            Ali, neka ti je bogom prosto, nisi ti birao svoju sitnu dusu, dali su ti je, ne
            pitajuci, dosao si na red kad drugih, boljih, nije vise bilo. Alahemanet, covjece
            kao i svi ostali, koji cine zlo ali ga ne smisljaju. Od onih drugih, koji zlo
            smiisljaju i obredjuju, neka bog sacuva i tebe i mene.

            Kod cesme sam zazelio da stavim ruke pod mlaz hladne vode. Kod dzamije
            sam osjetio zavist prema djacima medrese koji su, u nanulama, isli na
            molitveno pranje, veseli, zeljni svega, glupi od neiskustva, laki od zelje o
            divnom zivotu sto ih toboze ceka. Kod Morica hana sam izasao iz sjenke zidova
            i visokih stabala, i okupao se u proljetnom suncu.

            Proljece, sunce. vedrina, misao bez tezine.
            Vedra misao srce obasja,
            vedra ni zbog cega,
            misao niocemu...

            Sapucem besmislene stihove, cujem mazenje gugutke u granju visoke topole,
            ispunjava me radoscu djecji smijeh, zao mi je ptice sto je izbezumljeno sunula
            preko krova, uplasena. Dio sam svega sto vidiim, i znam to, i srecan sairn, i
            lako mi je, kao da sam od vazduha.

            Lakomisleno, ili lukavo, moje srce se branilo od trpljenja.

            Smijeseci se, usao sam u bezistan, razmetljiv kao mlad bogatas, i zatrazio da
            mu pokazu zensku maramu.

            Za kakvu zenu, mladu ili staru? - pitaju me.

            Mladu i lijepu, najljepsu zenu u gradu.

            Da li asikujemo?

            Da, jos asikujemo, iako je udata za mene.

            Sredovjecni bazrdjan me gleda sazaljivo, kaze:

            - Dodji mi kroz godinu-dvije, da te upiitam za asikovanje.
   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63