Page 61 - Meša Selimović - Tvrđava

Mula Ismail, narodni prvak, koji je predstavljao ljude iz naseg dzemata, primio
me ljubazno, pa sam pomislio da me zamijenio s nekim. A onda sam vidio da
me nije zamijenio ni s kim, niti je znao ko sam, a nije ni mogao saznati, ma
koliko da sam se trudio. Ljubazan je po navici, takav mu je posao, i to prema
svakome, jer ne moze sve ljude poznavati, niti mu je potrebno, a ljubaznost se
pamti, cak i kad se posao ne svrsi uspjesno. Zacudilo me jos nesto: nije me
upitao zasto sam dosao, ni sta zelim. Rekao je da mu je drago sto me vidi, i da
ce mu uvijek biti drago da me vidi, mada nikako nisam mogao da odgonetnem
zasto bi mu to bilo drago. Onda je, ne zaustavljajuci se, ne dajuci meni da
dodjem do rijeci, nastavio da govori o raznim pitanjima, o pitanju rata, koji se
ne moze voditi bez sloge. I ovo sto gubimo u Rumuniji i Rusiji, to nije zbog
slabosti muslimanske vojske, vec zbog nesloge vojskovodja i zbog odsustva
bozije pomoci. Zatim o pitanjima nepostovanja vjere, nepostovanja vlasti,
nepostovanja ljudi od ugleda. Eto, ne postuju se ni pase, ni ajani, ni ulema,
cak ni kadije. A takva raspusnost sluti na kugu. Doduse, kako kaze Knjiga, na
kugu i na ratove sluti i veliko crvenilo, kad se pojavi sa sjevera. I snijeg, kad
padne u nevrijeme, kao lanjske godine sto je pao 24. agistosa, i to sluti na
kugu. I kad psi mnogo zavijaju dok mujezin uci na munari. I kad djeca
vrijedjaju Zidove i hriscane. I kad se narod pretjerano mnozi. I kad su ljudi
suvise pohlepni. I tako, sve sluti na kugu, na ratove, na nesrece, sto mu nije ni
tako glupo, jer se nevolje neprestano desavaju, pa ako se ne mogu otkloniti,
mogu se bar objasniti, i time je pola posla obavljeno. A druga polovina svakako
ne zavisi od nas.

Mene nisu zanimali ni ratovi, ni nesloga medju vojskovodjama, ni. uzroci kuge,
i poceo sam da gubim glavu: dokle bi trajalo ovo bezumno kloparanje, dan,
mjesec, godinu, vjecnost? Da li bi klepetao golim vilicama i kao kostur, pred
drugim kosturom mojim? Da li bi, ako ga ne zaustavim?

Mozda on i ne zna da sam ovdje, mozda misli da sam neko, svejedno ko, sto
ga je slusao juce, lani, uvijek, oduvijek isti samo s drukcijim imenom, nevazan,
bezlican, kao zrno u brojanici. Vazno je sarno ono sto on govori, a svejedno je
ko slusa.

- Oprosti sto te prekidam - rekao sam, prikupivsi hrabrost koja je pocela da me
napusta. - Dosao sam da te nesto zamolim.
- Svakako - odgovorio je ljubazno. - I neposlusnost je predznak kuge.

Znam vec, i ljubav, i. mrznja, i zivot sve je predznak kuge.

Muka me hvata.

- Doci cu sutra, ako imas vremena. Da mi pomognes, savjetom, preporukom,
misljenjem.
- Da, ima stvari koje su ljudskom umu tesko dostupne. Kad su zadavljeni braca
Morici, dogodio se u Sarajevu zemljotres, a kad je umro veliki vezir Sirhan-
pasa, iznad grada je preletjela velika repatica.