Page 11 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

sustavnog iskorištavanja dezorijentacije javnosti kao posljedice kolektivnoga
šoka - ratova, državnih udara, terorističkih napada, burzovnih slomova ili pri­
rodnih katastrofa - s ciljem promicanja radikalnih prokorporacijskih mjera,
poznatih kao ,,šok-terapija“.
Iako se Trump čak i djelomično ne uklapa u taj obrazac, njegove taktike šoka
ipak prate scenarije poznate iz nekih drugih država koje su pogodile radikalne
promjene nametnute pod krinkom krize. Tijekom prvoga Trumpova tjedna u
uredu, dok je potpisivao bujicu predsjedničkih ukaza, a ljudi su padali s nogu
trudeći se održavati tempo, uhvatila sam se kako razmišljam o opisu poljskog
iskustva iz pera odvjetnice za ljudska prava, Haline Bortnowske, nakon što je
SAD njezinoj domovini nametnuo ekonomsku šok-terapiju usred urušavanja
komunizma. Ona brzinu promjena u Poljskoj opisuje kao „razliku između
psećih godina i onih ljudskih", primijetivši da „čovjek postaje svjedok polu-
psihotičnih reakcija. Od ljudi se više nije moglo očekivati da djeluju u svom
najboljem interesu jer bili su toliko zbunjeni da nisu znali —ili više nisu marili

- koji su to zapravo interesi".
Iz dosad viđenog jasno je da se Trump i njegovi najbliži savjetnici nadaju
polučiti reakciju kakvu je opisala Bortnowska; nastoje u djelo provesti internu
doktrinu šoka. Njihov cilj je totalni rat protiv javne sfere i javnih interesa, bez
obzira na to je li riječ o propisima o ograničenju zagađenja ili pak o progra­
mima za pomoć gladnima. Zamijenit će ih neobuzdana korporacijska moć i
sloboda. To je program toliko bezobrazno nepravedan i toliko bezočno izo­
pačen da ga je moguće provesti u djelo samo s pomoću rasno i spolno obojene
politike „razdvoji pa vladaj", baš kao i stalnim spektaklom koji skreće pažnju
medija. Naravno, podržan je drastičnim povećanjem izdataka za vojsku,
radikalnom eskalacijom vojnih sukoba na raznim bojišnicama, od Sirije do
Sjeverne Koreje —i popraćen predsjedničkim razmišljanjima o tome kako je

„tortura učinkovita".
Trumpov kabinet sastavljen od milijardera i multimilijunaša otkriva nam
mnogo o temeljnim ciljevima njegove administracije. ExxonMobil za državnog
tajnika. General Dynamics i Boeing dobivaju Ministarstvo obrane. A ekipica
iz Goldman Sachsa zadužena je za manje-više sve ostalo. Šačica profesionalnih
političara postavljenih za ravnatelje agencija izabrani su zato što ne vjeruju u
njihovo temeljno poslanje ili zato što smatraju da agencije uopće ne bi trebale
postojati. Steve Bannon, Trumpov očito privrženi glavni strateg, posve je otvo­
reno govorio o tome tijekom obraćanja konzervativnom auditoriju u veljači
2017. godine. Cilj je, kako je rekao, „dekonstrukcija administrativne države"
(pritom je mislio na državnu regulativu i agencije zadužene za zaštitu ljudi i
njihovih prava). I ako „pogledate kandidate za Kabinet, znate da su odabrani
s razlogom, a to je dekonstrukcija".
Podigla se velika prašina zbog sukoba između Bannonova kršćanskog naci­
onalizma i transnacionalizma Trumpovih pomoćnika iz establišmenta, osobito