Page 123 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

Na tom području osobito zabrinjava povezanost državnog tajnika Rexa
Tillersona s tvrtkom ExxonMobil, jednog od naftnih divova koji bi izvukli
izravnu korist od nagloga skoka cijena. Istina, Tillerson je pristao napustiti
kompaniju i izuzeti se na godinu dana od donošenja odluka blisko povezanih
s ExxonMobilom. No njegove veze s kompanijom i dalje su čvrste. Osim što je
proveo četrdeset i jednu godinu u kompaniji, dakle cijeli radni vijek, ExxonMobil
mu je pristao isplatiti i umirovljeničku otpremninu od zapanjujućih 180 mili­
juna dolara, svotu toliko veliku (osobito uzimajući u obzir da je tvrtka pod
Tillersonovim vodstvom trpjela gubitke) da bi u državnom tajniku zasigurno
mogla pobuditi barem neki osjećaj zahvalnosti. (Što biste vi mislili o korporaciji
koja vam je kao otpremninu isplatila 180 milijuna dolara?) Kako je rekao Tom
Sanzillo, financijski direktor Instituta za energetsku ekonomiju i financijsku
analizu: „Možete tipa izvući iz Exxona, no ne možete Exxon izvući iz tipa."
Štoviše, iako Tillerson možda i jest isključen iz odlučivanja povezana s
infrastrukturom u kojoj ExxonMobil ima velike interese (primjerice, blago­
slov naftovoda Keystone XL), ne može biti izuzet iz mnogih vanjskopolitičkih
odluka koje mogu utjecati na cijenu nafte - odluka koje kompaniji potencijalno
donose milijarde prihoda. To bi u konačnici značilo izuzeti se iz svake rasprave
0 vojnim sukobima u naftom bogatim područjima ili iz izravnih pregovora s
vodama država izvoznica nafte. Vidjeli smo da Tillerson čini upravo suprotno.
Povezanost rata i cijena nafte nije hipotetska. Kada cijene nafte padnu,
raste nestabilnost u državama ovisnima o nafti, kao što su Venezuela i Rusija.
Nasuprot tomu, kad u državama bogatima naftom izbije sukob —recimo, Nigeriji

ili Kuvajtu - cijene lete u nebo, jer tržište očekuje manjak opskrbe. (Cijena
nafte malo je poskočila čak i u trenu kada je Trump naredio raketni napad na
Siriju.) „Postoji bliska povezanost između cijena nafte i sukoba“, objašnjava
Michael Klare, profesor globalnih mirovnih studija na koledžu Hampshire.
Krunski dokaz tog fenomena jest invazija na Irak 2003., koja je pripomogla
da cijena nafte sa 30 dolara po barelu na početku invazije premaši 100 dolara
po barelu 2008. godine. A to je pak pokrenulo bujicu ulaganja u iskapanja
katranskog pijeska na Arktiku. Ta dinamika može se ponoviti. Rat koji izba­
cuje iz igre velike državne naftne rezerve ili koji uvelike ruši moć OPEC-a, bio
bi nebeski dar za naftne divove. ExxonMobil, s gomilama katranskog pijeska
1megaprojektima na ruskom Arktiku stavljenima na čekanje, bio bi jedan od

najvećih dobitnika.
Jedina osoba koja bi iz takve nestabilnosti izvukla više od njih vjerojatno
je Vladimir Putin, glavar goleme petrodržave koja se našla u ekonomskoj krizi
otkako se cijena nafte urušila. Rusija je vodeća izvoznica prirodnog plina na
svijetu te druga po veličini izvoznica nafte (poslije Saudijske Arabije). Kada je
cijena bila visoka, to su za Putina bile sjajne vijesti - prije 2014. gotovo polo­
vicu proračuna Rusije činili su prihodi od nafte i plina. No kada su cijene pale,
vlada je odjednom shvatila da joj manjkaju stotine milijardi dolara - bila je to