Page 127 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 127

industrija bila je još u povojima,  a nekoliko prvih  kompanija nije preživjelo.
       Primjerice, pisala sam o kratkovječnoj zrakoplovnoj tvrtki Help Jet, s upravom
       u  Trumpovom  omiljenom  West  Palm  Beachu.  Za svoga postojanja,  tvrtka
       Help Jet nudila je bogatu lepezu usluga spašavanja u zamjenu za članarinu.
          Dok se uragan približavao, Help Jet je limuzinama skupljao svoje članove,
       smještao ih u otmjene golf-klubove i odmarališta, a potom ih odande odvozio
       privatnim  mlažnjacima.  „Nema redova,  ne  petljate se s  ruljom,  samo  prvo­
       klasno iskustvo koje probleme pretvara u odmor“ -  tako su glasili reklamni
       materijali  kompanije.  „Uživajte  izbjegavajući  uobičajeni  košmar evakuacije
       pred uraganom." Promatrano u retrospektivi, čini se da je Help Jet, bez obzira
       na to što je pogrešno procijenio tržište za svoje usluge, jednostavno bio ispred
       svoga vremena.  Ovih dana graditelji  luksuznih posjeda u New Yorku počeli
       su svojim  potencijalnim  klijentima  nuditi  ekskluzivne  modele za zaštitu od
       katastrofa -  od  agregata  za  rasvjetu,  crpki  za  vodu  pa  sve  do  četiri  metra
       visokih preljevnih ustava. Jedan apartman na Manhattanu hvasta se sobama
       zaštićenim vratima koja se brtve „kao na podmornicama", u slučaju da obalu
       pogodi još jedan uragan Sandy. I Trumpova igrališta za golf također se poku­
       šavaju pripremiti. U Irskoj je Trumpova tvrtka International Golf Links and
       Hotel  zatražila građevinsku  dozvolu  za  podizanje  tri  i  pol  kilometra dugog
       i četiri metra visokog zida za zaštitu priobalnog posjeda od podizanja razine
       mora i sve opasnijih oluja.
          Evan Osnos nedavno piše za New Yorker kako se u Silicijskoj dolini i na Wall
       Streetu oni radikalniji i dobro potkoženi „survivalisti" spremaju na obranu od
       klimatskih poremećaja i kolapsa društva kupujući prostore građene po mjeri u
       podzemnim bunkerima u Kansasu (koje štite teško naoružani plaćenici) i gradeći
       pribježišta na uzvisinama na Novom Zelandu. Ne treba naglašavati kako vam
       je za bijeg -  u tu konačnu verziju Zelene zone —potreban privatni mlažnjak.

          Na samome kraju tog trenda nalazi se milijarder iz PayPala, Peter Thiel, glavni
       Trumpov mecena i član njegova prijelaznog tima. Thiel je 2008. pokrenuo ini­
       cijativu nazvanu Institut Seasteading —suosnivač je Patri Friedman (Miltonov
       unuk). Cilj instituta je da se oni bogati u konačnici odcijepe i osnuju neovisnu
       nacionalnu državu koja pluta oceanom -  zaštićena od porasta razine mora i
       savršeno samodostatna.  Svi  oni  što žele  izbjeći  plaćanje  poreza ili zakonsku
       regulativu moći će, kako glasi  manifest pokreta, „glasovati s broda". Thiel je
       odnedavna naizgled izgubio zanimanje za projekt, tvrdeći da logistika izgradnje
       plutajućih nacionalnih država „nije sasvim ostvariva", ali nastavlja se.
          Ono što zabrinjava  u vezi s  fenomenom  „dobro  potkoženih survivalista"
       (izuzev totalne  poremećenosti)  jest  to  što,  dok bogati  grade  svoja  luksuzna
       skloništa, nestaje inicijativa održavanja bilo kakve obrambene strukture koja

       postoji kako bi pomogla svima bez obzira na prihode —a upravo je takav slijed
       događaja  doveo  do  golemih  i  nepotrebnih  patnji  u  New  Orleansu  tijekom

       Katrine;  „survivalisti"  se  čak  i  šale  na  račun  naziva  FEMA-e —„Foolishly
   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132