Page 124 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

ekonomska katastrofa s neviđenom ljudskom cijenom. Kako navodi Svjetska
banka, 2015. godine realni dohodak u Rusiji zabilježio je pad od gotovo 10
posto; ruska valuta, rubalj, doživjela je 40-postotnu deprecijaciju, dok je dio
populacije koji živi u siromaštvu sa 3 milijuna narastao na više od 19 milijuna.
Putin glumi snagatora, no ta ekonomska kriza čini ga vrlo ranjivim u domovini.
I zato su mnogi pretpostavljali da je iznimno rizično rusko vojno miješanje
u Siriji dijelom potaknuto željom za porastom cijena nafte. Tu teoriju najgla­
snije zagovara Aleksandar Temerko, desničarski nastrojen britanski biznismen
ukrajinskog podrijetla koji radi u naftnoj industriji. Godine 2015. Temerko
piše za Guardian:
„Produljivanje rata na Bliskome istoku savršeno služi Putinovim
interesima. Što je sukob dublji i širi, vjerojatnije je da će rasti globalne
cijene nafte i plina te mu tako pripomoći da u Rusiji ostvari ekonomski
oporavak i učini sankcije bezvrijednima.
Stoga je Putinov krajnji cilj povratak boljih vremena u Rusiji, dok
pokušava izgraditi sustav koji iskorištava narodno domoljublje i duh.
Za njegovo ostvarenje mora povratiti cijene nafte i plina, koje su mu
presudne, kako bi mogao kupiti odanost svojih 140 milijuna podanika.'1

(To zvuči pomalo pojednostavljeno; Putin ima i druge razloge za Siriju, među

njima i želju da se dokopa tamošnjih luka, a moguće i ležišta nafte i plina —a
rat, kao i obično, sjajno skreće pozornost s jada i čemera u domovini.)
Mnogo smo slušali i o tome kako je ExxonMobil sklopio zamašan ugovor
s ruskom državnom naftnom tvrtkom Rosneft za pravo bušenja na Arktiku
- Putin se hvalio da je vrijedan 500 milijardi dolara. Taj sporazum uništile
su sankcije koje je SAD nametnuo Rusiji za Obamina mandata. No i dalje
je izrazito moguće, unatoč prepirkama zbog Sirije, da Trump ukine te sank­
cije i otvori put sporazumu koji će brzo osnažiti Exxonova poljuljana blaga.
(Nekoliko mjeseci nakon Trumpova dolaska na vlast kompanija je zatražila
izuzeće od sankcija, ali bila je odbijena.)
No čak i ako se sankcije ukinu, postoji još jedan čimbenik koji sprječava
napredovanje projekta - niske cijene nafte. Tillerson je s Rosneftom sklopio
sporazum 2011. godine, kada je cijena nafte iznosila zastrašujućih 110 dolara
po barelu. Prva obveza bila je traganje za naftom u moru sjeverno od Sibira,
u iznimno nepovoljnim, polarnim uvjetima. Nakon pada cijena nafte, ostali
naftni divovi, među kojima su Shell i francuski Total, povukli su se s arktičkih
bušotina, dijelom i zato što polarni uvjeti uvelike podižu troškove. (Troškovi
bušenja na Arktiku kreću se, prema procjenama, oko 100 dolara po barelu, ako
ne i više.) Dakle, čak i ako Trump ukine sankcije, ni Exxonu ni Rosneftu neće
biti isplativo pokrenuti projekt sve dok cijena nafte ne poraste. Drugim riječima,
obje strane imaju važne i višeslojne razloge da priželjkuju uzlet cijena u nebesa.