Page 174 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

Bio je to rijedak dokument koji su mogle potpisati velike organizacije poput
Greenpeacea i Oxfama, Kanadski sindikat javnih djelatnika (najveći u državi),
vođa Kanadskog radničkog kongresa (sindikata svih sindikata), ali i inicijative
lokalnih zajednica kao što su Black Lives Matter iz Toronta i No One Is Illegal
Obalnih Sališa, te najveća državna organizacija za pritisak, Vijeće Kanađana.
Među prvim potpisnicima našli su se pristaše svih stranaka, ali i oni koji ne
podržavaju nijednu. Svi su dijelili isto uvjerenje da, ako velike političke stranke
ne nude biračima plan koji se može nositi s višestrukom krizom s kojom se
suočavaju, onda on mora poteći izvan izborne politike.
Samo nekoliko dana nakon objavljivanja Skoka, tisuće ljudi pridružile su
nam svoja imena, a ubrzo i deseci tisuća, uz više od dvjesto organizacija koje su
nas otvoreno podržale. Ostali smo zapanjeni. Bilo je jasno da je gomila ljudi,
nakon višedesetljetne borbe protiv onoga što ne žele - naftovoda s pješčara,
novca u politici, korporacijskih trgovinskih sporazuma, stravičnih izdataka
za sigurnost - spremna okupiti se za svijet kakav žele. Takav odziv podsjetio
me na parolu koju sam prvi put čula u Argentini, tijekom raskalašene izborne
kampanje: „Naši snovi nisu u vašim glasačkim listićima/1To su ljudi govorili

potpisujući Skok: „Da, glasovat ću u ovom potpuno izopačenom i ograničenom
izbornom sustavu, ali nemojte misliti da je taj glas odraz svijeta kakvoga želim."
Skok je stvorio prostor u kojemu se moglo primijetiti da izborna politika u
ovom trenutku povijesti i prečesto ne uspijeva odražavati snove i one najvažnije
potrebe golemoga broja ljudi. (No pravi je cilj ubaciti te snove u glasačke kutije,
s pobjedničkom strategijom, u Kanadi, u Sjedinjenim Državama, posvuda u
svijetu, i to što je brže moguće...)

Razbijanje okvira

Reakcije korporativnih medija kretale su se od zbunjenosti (Kako je moguć
program bez stranke? Zašto baš usred izborne kampanje?) do bijesa. Jedne su
kanadske nacionalne novine proglasile „ludilom" Skokov poziv na stvaranje
zemlje utemeljene na međusobnoj skrbi i skrbi za planet; druge su ga prozvale
„nacionalnim samoubojstvom".
Nismo bili iznenađeni. Znali smo da to što predlažemo nije unutar okvira
onoga što se smatra politički mogućim unutar prevladavajućih političkih
rasprava. Zapravo, Skokom smo pokušali - gotovo doslovno - razbiti taj okvir.
Jer ako unutar njega nema mjesta za sigurnost i mogući opstanak naše vrste,
onda je s tim okvirom nešto jako, jako loše. Ako nas ono što se danas smatra
politički mogućim već od prekosutra osuđuje na klimatski kaotičnu buduć­
nost, onda moramo mijenjati ono politički moguće.
Mnogi su se otvoreno složili s time. Unatoč nekim mistifikacijama iz umje-
renjačkih reportaža, ljudi su pjevali, tražili od nas ukrase za travnjake s logo­
tipom Skoka, sami osnivali lokalne podružnice Skoka u svojim gradovima,