Page 169 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 169
Djelovati brižno i uz pristanak, a ne grabežljivo i silom, postala je ideja koja
je povezala cijeli nacrt - počevši od poštivanja znanja i naslijeđenih prava sta
rosjedilačkih naroda, prvotnih skrbnika vode, zemlje i zraka. Iako su mnogi (a
među njima i ja) ispočetka vjerovah kako oblikujemo nacrt popisa političkih
ciljeva, shvatih smo da je taj vrijednosni pomak, osobito u moralu, temelj onoga
što pokušavamo ocrtati.
Svi detalji programa proistekli su iz tog pomaka. Primjerice, kada govorimo o
„zelenim poslovima", obično zamišljamo nekog tipa kako postavlja solarne ploče.
To jest jedna vrsta zelenog posla, i to važna, ah nije jedina. Skrb za starije i bolesne
ne oslobađa velike količine ugljika. Umjetnost također ne stvara velike količine
ugljika. Kao ni poučavanje. Vrtići također. No takvi poslovi, koje većinom obav
ljaju žene, obično su podcijenjeni i potplaćeni, a često su žrtve državnih rezova.
Zato smo odlučili smišljeno proširiti tradicionalnu definiciju zelenog posla na
sve ono što je korisno i obogaćuje naše zajednice, pritom ne trošeći velike koli
čine fosilnih goriva. Jedan sudionik izjavio je: „Dojenje je obnovljiva energija.
Obrazovanje je obnovljiva energija." Ukratko, bio je to pokušaj da se pokaže kako
zamijeniti ekonomiju nastalu na razaranju ekonomijom nastalom na ljubavi.
Crvene linije
Pokušali smo u što većoj mjeri dotaknuti pitanja koja odražavaju vrijednosni
pomak koji su ljudi zazivah (od prihvaćanja mnogo više izbjeglica do ukidanja
trgovinskih sporazuma koji nas tjeraju da biramo između „rasta" s jedne strane
ili zaštite okoliša i otvaranja lokalnih radnih mjesta s druge strane). No odlučili
smo oduprijeti se iskušenju da načinimo popise koji bi obuhvatili svaki mogući
zahtjev. Umjesto toga, naglasili smo okvir koji pokazuje koliko je mnogo naših
problema —kao i njihovih rješenja —međusobno povezano, jer onda će se taj
okvir moći proširiti na svakom mjestu ih u svakoj zajednici koja će pokušati
primijeniti viziju.
Istodobno, bilo je i nekih zahtjeva, specifičnih za određene skupine u dvo
rani, koji su morah ući u program. Starosjedilačkim sudionicima bilo je pre
sudno uputiti poziv na sveobuhvatnu primjenu Deklaracije Ujedinjenih naroda
o pravima starosjedilačkih naroda, koja navodi kako se nijedan razvoj ne može
odvijati na starosjedilačkim područjima bez njihova „slobodnog, prethodnog i
informiranog pristanka". Klimatskim aktivistima bila je potrebna potvrda da se
neće moći graditi nikakva nova infrastruktura povezana s fosilnim gorivima.
Sindikalistima je bilo ključno pozvati radnike, ne samo zbog prekvalifikacije
za nova, zelena radna mjesta, nego i kao demokratske sudionike tog procesa.
Među mnogima okupljenima, jedna od najvažnijih točaka bila je odbaci
vanje nostalgije. Program se nije mogao temeljiti na idealiziranom sjećanju na
državu koja se oduvijek oslanjala na otimanje zemlje i sustavno ekonomsko i
socijalno isključivanje mnogih obojenih zajednica. Nadahnuće mora poteći
iz slike budućnosti koju stvaramo zajedno. Ellen Gabriel, jedna od autorica