Page 169 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 169

Djelovati brižno i uz pristanak, a ne grabežljivo i silom, postala je ideja koja
       je povezala cijeli nacrt -  počevši od poštivanja znanja i naslijeđenih prava sta­
       rosjedilačkih naroda, prvotnih skrbnika vode, zemlje i zraka. Iako su mnogi (a
       među njima i ja) ispočetka vjerovah kako oblikujemo nacrt popisa političkih
       ciljeva, shvatih smo da je taj vrijednosni pomak, osobito u moralu, temelj onoga
       što pokušavamo ocrtati.
          Svi detalji programa proistekli su iz tog pomaka. Primjerice, kada govorimo o
       „zelenim poslovima", obično zamišljamo nekog tipa kako postavlja solarne ploče.
       To jest jedna vrsta zelenog posla, i to važna, ah nije jedina. Skrb za starije i bolesne
       ne oslobađa velike količine ugljika. Umjetnost također ne stvara velike količine
       ugljika. Kao ni poučavanje. Vrtići također. No takvi poslovi, koje većinom obav­
       ljaju žene, obično su podcijenjeni i potplaćeni, a često su žrtve državnih rezova.
       Zato smo odlučili smišljeno proširiti  tradicionalnu definiciju zelenog posla na
       sve ono što je korisno i obogaćuje naše zajednice, pritom ne trošeći velike koli­
       čine fosilnih goriva. Jedan sudionik izjavio je:  „Dojenje je obnovljiva energija.
       Obrazovanje je obnovljiva energija." Ukratko, bio je to pokušaj da se pokaže kako
       zamijeniti ekonomiju nastalu na razaranju ekonomijom nastalom na ljubavi.



       Crvene  linije
       Pokušali smo u što većoj  mjeri dotaknuti pitanja koja odražavaju vrijednosni
       pomak koji su ljudi zazivah (od prihvaćanja mnogo više izbjeglica do ukidanja
       trgovinskih sporazuma koji nas tjeraju da biramo između „rasta" s jedne strane
       ili zaštite okoliša i otvaranja lokalnih radnih mjesta s druge strane). No odlučili
       smo oduprijeti se iskušenju da načinimo popise koji bi obuhvatili svaki mogući
       zahtjev. Umjesto toga, naglasili smo okvir koji pokazuje koliko je mnogo naših
       problema —kao i njihovih rješenja —međusobno povezano, jer onda će se taj


       okvir moći proširiti  na svakom mjestu ih u svakoj zajednici koja će pokušati
       primijeniti viziju.
          Istodobno, bilo je i nekih zahtjeva, specifičnih za određene skupine u dvo­
       rani, koji su morah ući u program. Starosjedilačkim sudionicima bilo je pre­
       sudno uputiti poziv na sveobuhvatnu primjenu Deklaracije Ujedinjenih naroda
       o pravima starosjedilačkih naroda, koja navodi kako se nijedan razvoj ne može
       odvijati na starosjedilačkim područjima bez njihova „slobodnog, prethodnog i
       informiranog pristanka". Klimatskim aktivistima bila je potrebna potvrda da se
       neće moći graditi nikakva nova infrastruktura povezana s fosilnim gorivima.
       Sindikalistima je bilo ključno pozvati radnike, ne samo zbog prekvalifikacije
       za nova, zelena radna mjesta, nego i kao demokratske sudionike tog procesa.
          Među mnogima okupljenima, jedna od najvažnijih točaka bila je odbaci­
       vanje nostalgije. Program se nije mogao temeljiti na idealiziranom sjećanju na
       državu koja se oduvijek oslanjala na otimanje zemlje i sustavno ekonomsko i
       socijalno  isključivanje  mnogih  obojenih  zajednica.  Nadahnuće  mora  poteći
       iz slike budućnosti  koju stvaramo zajedno.  Ellen  Gabriel,  jedna od autorica
   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174