Page 172 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

početi s ispravljanjem strahovitih nepravdi koje su otrpjeli starosjedilački
narodi; sasjeći ekonomske, rasne i rodne nejednakosti; ukinuti bezočna dvo­
struka mjerila za imigrantske radnike; a možemo stvoriti i gomilu stalnih,
dobro plaćenih poslova u zelenim sektorima, u oporavku zemlje i vode, kao
i u skrbi. Djeca će dobiti priliku biti zdravija jer neće udisati otrovan zrak;
naše sve starije društvo dobit će priliku za zdraviji život u zajednici, a mi ćemo
manje vremena tratiti u prometnim gužvama i prekovremenom radu - imat
ćemo više vremena za prijatelje i obitelji. Drugim riječima, sretnije, uravnoteže­
nije društvo, u kojemu će definicija sreće biti oslobođena beskonačnog ciklusa
vječno rastuće potrošnje koja čini temelj logike brenda (i koja je omogućila
uspon Donalda Trumpa). To nam je zvučalo dobro i - iznimno nekanadski
- čak smo se usudili ponadati da bi manifest mogao postati uzorom za slične
sveobuhvatne saveze izvan granica naše države.

Da, možemo si priuštiti spašavanje

'

Znali smo da je najveća zapreka našem programu snaga logike štednje —deset­
ljećima smo slušali poruku da su vlade vječito bez novca, pa zašto bismo se
onda uopće trudili sanjati o istinski pravednom društvu? Ne zaboravljajući
to, blisko smo surađivali sa skupinom ekonomista kako bismo iznašli način
da prikupimo prihode kojima ćemo otplatiti naš plan.
Ključna sredstva obuhvaćala su okončanje subvencija za fosilna goriva
(što je globalna vrijednost od oko 775 milijardi dolara), uzimanje pravednijeg
dijela goleme zarade financijskog sektora nametanjem poreza na transakcije
(Europski parlament tvrdi da bi se tim potezom moglo, globalno gledajući,
prikupiti 680 milijardi dolara), povećanje davanja na iskorištavanje fosilnih
goriva, povećanje poreza na dohodak korporacijama i najbogatijima (tu zaista
ima prostora; prema podacima Ujedinjenih naroda, samo jedan posto mili­
jarderskog poreza može, globalno gledajući, osigurati 45 milijardi dolara),
uvođenje progresivnog poreza na emisiju ugljika (50 dolara po metričkoj toni
CO, oslobođenog u razvijenim zemljama godišnje: ukupno, oko 450 mili­
jardi dolara) te smanjenje vojnog budžeta (kada bi se vojni proračuni vodećih
deset globalnih potrošača srezali za 25 posto, to bi donijelo 325 milijardi
dolara, sukladno izračunima koje je objavio Međunarodni mirovni institut
iz Stockholma). Na našu žalost, propustili smo ubaciti i poziv na zatvaranje
poreznih oaza - možda najvećeg izvora prihoda.
Matematika je jasna - novac za veliku tranziciju leži pred nama; potrebna
nam je samo vlada s mudima da ga prikupi.
Dakle, sve u svemu, bila je to naša vizija - ulagati u sektore koji osjetno
poboljšavaju kvalitetu života i stvaraju brižnija društva, a ne režu ih u ime
izmišljene krize zvane ,,štednja“. Bili smo odlučni ubaciti pravednost u svaki
oblik tranzicije.