Page 176 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 176

električna vozila;  pojedinci  i tvrtke mogu zaobilaziti velike banke i podizati
       zajmove za osnivanje energetskih  zadruga;  a  poštanski  službenici činiti  više

       od puke dostave pošte —dostavljali  bi  i  lokalno  uzgojene zelene proizvode  i
       obilazili starije. Drugim riječima, postali bi skrbnici i borci za klimu -  i sve to
       mogli bi činiti u električnim vozilima, proizvedenima u Kanadi.
          Isprva  je  ekipa  Skoka  trpjela velik  pritisak da  preraste  u  stranku,  ili  da
       svoje kandidate istakne na listama već postojećih stranaka, koristeći se mani­
       festom  kao  izbornim  programom.  Oduprli  smo  se  pozivima želeći  zaštititi
       temelje Skoka, ne želeći postati vlasništvom ijedne stranke. Snaga današnjega
       Skoka,  osobito  nakon  Trumpova  izbora,  leži  u ljudima,  u  Kanadi  ili  izvan
       nje, koji se njime sve više koriste kao temeljem vlastitih lokalnih aktivnosti i
       izbornih  platformi.  Primjerice,  u Thunder Bayu,  gradu  na  kanadskome sje­
       veru koji je dugo ovisio o eksploataciji šuma, lokalna skupina Skoka odlučila
       je istaknuti niz kandidata za gradsko vijeće, sastavivši vlastitu varijantu mani­
       festa i iskoristivši ga da pokaže kako bi grad mogao postati osovinom zelene
       proizvodnje istodobno se boreći protiv beskućništva i braneći starosjedilačka
       prava na zemlju.  U ožujku 2017.,  u teško  izvojevanoj  kampanji za državnog
       zastupnika iz Pennsylvanije, legendarna aktivistica i borkinja protiv siromaštva
       Cheri  Honkala kandidirala se prisegnuvši da će „stvoriti program izveden iz
       Manifesta skoka“, navodeći potrebu za „istodobnim rješavanjem krize klimat­
       skih promjena, nejednakosti i rasizma11 .


       Utopija -  vraćena  na zahtjev javnosti

       Skok je dijelom  pomak u  političkom  duhu vremena,  jer mnogi shvaćaju da
       budućnost ovisi o našoj sposobnosti premošćivanja bolnih jazova i preuzimanja
       vodstva od onih  koji  su  tradicionalno  bili  najviše  isključeni.  Stigli  smo  do
       krajnjih  granica tzv.  politike silosa,  u  kojoj  se svatko  bori  u svome kutu,  ne
       otkrivajući poveznice između  različitih  bitaka i  bez jasne  ideje o konceptu  i
       vrijednostima što moraju stvoriti moralne temelje budućnosti kakvu trebamo.
          To priznanje ne znači da je otpor prema vrlo preciznim napadima -  na obi­
       telji,  na ljudsko tijelo,  na zajednice,  na prava pojedinca -  postao  neobvezan.
       Nema drugog izbora -  moramo se oduprijeti; baš kao što nam je jedino pre­
       ostalo  kandidirati  buntovno  progresivne kandidate za sve  razine vlasti -  od
       savezne vlasti  pa do  lokalnih školskih  odbora.  U  mjesecima i godinama što
       dolaze razne taktike otpora opisane u ovoj knjizi postat će nam potrebnije nego
       ikada; ulični prosvjedi, štrajkovi, sudski procesi, pribježišta, solidarnost što nadi­
       lazi granice rase, spola i spolnog identiteta -  sve će to biti bitno. I morat ćemo
       nastaviti pritiskati institucije da se ograde od industrije koja profitira na raznim
       oblicima grabeža -  od fosilnih goriva, preko zatvora pa do ratova i okupacija.
       Čak i ako svaka od tih borbi pokreta otpora urodi pobjedom -  a svjesni smo
       da to nije moguće -  još uvijek ćemo stajati na istome mjestu na kojemu smo
   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181