Page 176 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 176
električna vozila; pojedinci i tvrtke mogu zaobilaziti velike banke i podizati
zajmove za osnivanje energetskih zadruga; a poštanski službenici činiti više
od puke dostave pošte —dostavljali bi i lokalno uzgojene zelene proizvode i
obilazili starije. Drugim riječima, postali bi skrbnici i borci za klimu - i sve to
mogli bi činiti u električnim vozilima, proizvedenima u Kanadi.
Isprva je ekipa Skoka trpjela velik pritisak da preraste u stranku, ili da
svoje kandidate istakne na listama već postojećih stranaka, koristeći se mani
festom kao izbornim programom. Oduprli smo se pozivima želeći zaštititi
temelje Skoka, ne želeći postati vlasništvom ijedne stranke. Snaga današnjega
Skoka, osobito nakon Trumpova izbora, leži u ljudima, u Kanadi ili izvan
nje, koji se njime sve više koriste kao temeljem vlastitih lokalnih aktivnosti i
izbornih platformi. Primjerice, u Thunder Bayu, gradu na kanadskome sje
veru koji je dugo ovisio o eksploataciji šuma, lokalna skupina Skoka odlučila
je istaknuti niz kandidata za gradsko vijeće, sastavivši vlastitu varijantu mani
festa i iskoristivši ga da pokaže kako bi grad mogao postati osovinom zelene
proizvodnje istodobno se boreći protiv beskućništva i braneći starosjedilačka
prava na zemlju. U ožujku 2017., u teško izvojevanoj kampanji za državnog
zastupnika iz Pennsylvanije, legendarna aktivistica i borkinja protiv siromaštva
Cheri Honkala kandidirala se prisegnuvši da će „stvoriti program izveden iz
Manifesta skoka“, navodeći potrebu za „istodobnim rješavanjem krize klimat
skih promjena, nejednakosti i rasizma11 .
Utopija - vraćena na zahtjev javnosti
Skok je dijelom pomak u političkom duhu vremena, jer mnogi shvaćaju da
budućnost ovisi o našoj sposobnosti premošćivanja bolnih jazova i preuzimanja
vodstva od onih koji su tradicionalno bili najviše isključeni. Stigli smo do
krajnjih granica tzv. politike silosa, u kojoj se svatko bori u svome kutu, ne
otkrivajući poveznice između različitih bitaka i bez jasne ideje o konceptu i
vrijednostima što moraju stvoriti moralne temelje budućnosti kakvu trebamo.
To priznanje ne znači da je otpor prema vrlo preciznim napadima - na obi
telji, na ljudsko tijelo, na zajednice, na prava pojedinca - postao neobvezan.
Nema drugog izbora - moramo se oduprijeti; baš kao što nam je jedino pre
ostalo kandidirati buntovno progresivne kandidate za sve razine vlasti - od
savezne vlasti pa do lokalnih školskih odbora. U mjesecima i godinama što
dolaze razne taktike otpora opisane u ovoj knjizi postat će nam potrebnije nego
ikada; ulični prosvjedi, štrajkovi, sudski procesi, pribježišta, solidarnost što nadi
lazi granice rase, spola i spolnog identiteta - sve će to biti bitno. I morat ćemo
nastaviti pritiskati institucije da se ograde od industrije koja profitira na raznim
oblicima grabeža - od fosilnih goriva, preko zatvora pa do ratova i okupacija.
Čak i ako svaka od tih borbi pokreta otpora urodi pobjedom - a svjesni smo
da to nije moguće - još uvijek ćemo stajati na istome mjestu na kojemu smo