Page 113 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Stvaranje pojmova povlači za sobom stvaranje riječi i

pojavu govora.

Početak govora može se javiti na najnižem stupnju
inteligencije, u razdoblju življenja kroz osjete. U doba

življenja kroz predodžbe postaje znatno složeniji. No,
dok nema pojmova, to neće biti govor u pravom smislu

riječi.

Na nižim stupnjevima inteligencije neki se osjeti mogu
izražavati određenim zvukovima. Na taj se način mogu

prenositi opći dojmovi straha, ljutnje, zadovoljstva. Ti
zvukovi mogu služiti kao znakovi za opasnost, poziv,

molbu, prijetnju itd.

No, njima se ne može mnogo reći. Ako riječi ili

zvukovi izražavaju predodžbe, kao u djece, onda to
znači da određeni zvuk ili određena riječ označava samo

taj određeni predmet. Za svaki novi sličan predmet
mora biti drugi novi zvuk ili nova riječ. Ako onaj koji

govori istim zvukom ili istom riječi označava različite
predmete, to znači ili da je, po njegovu mišljenju, to sve

isti predmet, ili on jednako naziva očito različite

predmete. U oba slučaja vrlo ga je teško razumjeti.
Takav govor ne može služiti kao primjer jasnog govora.

Npr. ako dijete određenom riječi ili zvukom nazove
stablo, imajući u vidu samo to stablo, uopće ne znajući

za druga stabla, svako novo stablo koje ugleda ono će
nazvati drugom riječi ili će misliti da je to ono isto stablo.

Govor u kojima »riječi« odgovaraju predodžbama, čini
se kao da se sastoji od vlastitih imena, nema općih

imenica. Pritom, ne samo imenice, već i glagoli i pridjevi
i prilozi također imaju narav »vlastitih imena«, tj.

primjenjivi su za određenu radnju, određenu osobinu,