Page 109 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

već bilo rečeno, one nisu ništa razjasnile što se tiče

glavnog pitanja o uzrocima trodimenzionalnosti
prostora.

Metoda analogije uzeta u cjelini prilično je
obeshrabrujuća. S njom se vrtimo u začaranom krugu.

Ona pomaže za razjašnjavanje nekih stvari, no zapravo
nikada i ni na što ne daje izravan odgovor. Nakon

mnogih i dugotrajnih nastojanja da se snađe u složenim
pitanjima uz pomoć analogije, čovjek osjeća uzaludnost

svih svojih napora, osjeća da s tim analogijama hoda
duž zida i tada, s osjećajem upravo mržnje i gnušanja

spram analogija, on otkriva nužnost traženja izravnog

puta koji neposredno vodi tamo kamo želi.

Ako želimo slijediti izravni put, ne skrećući s njega,

moramo se strogo pridržavati Kantovih temeljnih
tvrdnji. No, ako Hintonovu misao formuliramo sa

stajališta tih pretpostavki dobit ćemo sljedeći rezultat:

uvjete našeg prostora mi nosimo u sebi te stoga
moramo u sebi naći i uvjete koji će nam omogućiti

da uspostavimo odnos između našeg prostora i
višeg prostora.

Drugim riječima, u našem duhu, u našem

zamjedbenom aparatu moramo naći uvjete
trodimenzionalnosti svijeta, tamo moramo otkriti

uvjete za mogućnost višedimenzionalnog svijeta.

Postavimo li sebi taj zadatak naći ćemo se na

izravnom putu i dobit ćemo odgovor na naše pitanje

što je prostor i njegova trodimenzionalnost.