Page 18 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

U našem suvremenom znanju središnji položaj u

problemu uzroka osjeta zauzeo je Kantov sustav, koji
nije dijelio ni jedno ni drugo krajnje gledište, već je bio u

sredini. Upravo Kant je utvrdio da uzroci naših osjeta
moraju biti u vanjskom svijetu, no mi te uzroke ne

možemo spoznati i nismo u stanju zamijetiti ih
pomoću osjetila, to jest pomoću sredstava kojima

zamjećujemo pojave.

Kant je utvrdio da sve što zamjećujemo pomoću
osjeta, zamjećujemo u vremenu i u prostoru, a izvan

vremena i prostora ne možemo pomoću osjeta ništa
zamijetiti, da su prostor i vrijeme neophodni uvjeti

osjetilnog opažanja (tj. opažanja pomoću osjetila). I što

je najvažnije, on je utvrdio da protežnost u prostoru i
postojanje u vremenu nisu inherentna (nerazdvojiva,

svojstvena, ona koja nužno pripadaju) svojstva stvari,
već samo svojstva naše osjetilne zamjedbe, da

zapravo, izvan našeg osjetilnog zamjećivanja, stvari
postoje neovisno o vremenu i prostoru, no mi ih

nikada ne možemo osjetiti izvan vremena i prostora, i
sama činjenica što stvari i pojave zamjećujemo

osjetilima nameće im uvjete vremena i prostora, jer je to
naš oblik predočavanja.

Na taj su način prostor i vrijeme, koji pomoću osjeta

određuju sve što znamo, sami po sebi samo oblici naše
zamjedbe, kategorije našeg razuma, prizma kroz koju

promatramo svijet - ili, drugim riječima, prostor i
vrijeme nisu sami po sebi svojstva svijeta, već samo

svojstva naše zamjedbe svijeta pomoću osjetila.
Dakle, svijet, dok ga ne zamijetimo, nema protežnosti u