Page 22 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Što je najvažnije, naše nepoznavanje stvari po sebi

uopće ne potječe od nedostatnog znanja, već otuda
što mi osjetilnom zamjedbom nikako ne možemo

istinito spoznati svijet. Odnosno, ne radi se o tome da
zasad još malo znamo, pa ćemo znati više i naposljetku

doći do istinite spoznaje svijeta. To je netočno stoga što
naša iskustvena spoznaja nije nejasna predodžba

zbiljskog svijeta. Ona je vrlo jasna predodžba posve

nezbiljskog svijeta koji nastaje oko nas u trenutku
našeg dodira sa svijetom istinskih uzroka, do

kojega ne možemo doprijeti, jer smo se izgubili u
nezbiljskom »materijalnom« svijetu. Na taj način

povećavanje objektivnih znanja nimalo nas ne približava
spoznavanju stvari o sebi ili poznavanju istinskih

uzroka.

U »Kritici čistog uma« Kant kaže da:

... ništa što se promatra u prostoru, nije stvar o sebi, niti

je prostor forma stvari, koja bi im sama o sebi bila
svojstvena, nego da nam predmeti o sebi uopće nisu

poznati. Što pak nazivamo vanjskim predmetima, to nisu
ništa drugo nego čiste predodžbe naše osjetilnosti čija je

forma prostor. No njihov pravi korelat, tj. stvar o sebi,
time se uopće ne spoznaje niti se može spoznati, ali se

za nj u iskustvu nikada i ne pita . . .

. . . Stvari koje motrimo nisu same o sebi onakve
kakvima ih smatramo, niti da su njihovi odnosi sami o

sebi takvi kakvi nam se pojavljuju, i da bi, ako uopće
ukinemo svoj subjekat ili samo i subjektivnu kakvoću

osjetila, nestala sva ona svojstva, svi odnosi objekata u
prostoru i vremenu, štoviše, čak i sam prostor i

vrijeme . . .