Page 23 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 23
. . . Kako je s predmetima o sebi i nezavisno od svakog
ovog receptiviteta naše osjetilnosti, to nam ostaje
potpuno nepoznato. Mi poznajemo samo svoj način
njihova opažanja...
. . . Kad bismo i mogli svoje znanje dovesti do najvišega
stupnja jasnoće, onda time ipak ne bismo došli bliže
kakvoći samih stvari o sebi...
. . Da stoga cijela naša osjetilnost nije ništa drugo nego
nejasna predodžba stvari, koja sadržava samo ono što
stvarima samo o sebi nužno pripada, ali samo u nekome
nagomilavanju obilježja i djelomičnih predodžbi koje mi
svojom sviješću ne lučimo, to je iskrivljenje pojma
osjetilnosti i pojave, koje cijelu znanost o njima čini
nekorisnom i praznom. Razlika između nejasne i jasne
predodžbe samo je logička i ne odnosi se na sadržaj.
(Preve
o Viktor D. Sonnenfeld)
Kantove su tvrdnje do današnjeg dana ostale u gotovo
istom obliku u kakvom ih je Kant ostavio. Bez obzira na
mnoge nove filozofijske sustave što su se pojavili
tijekom 19. st., i bez obzira na mnoge filozofe koji su se
posebno bavili objašnjavanjem i tumačenjem Kantovih
djela, glavne Kantove postavke ostale su nedirnute.
Kant je u biti samo postavio pitanje, dobacio svijetu
problem koji valja riješiti, no nije pokazao put za
njegovo razrješavanje.
Kad se govori o Kantu to se obično gubi iz vida. Kant
je zadao zagonetku, ali nije dao rješenje.