Page 241 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

živi i inteligentni samo oni predmeti koje nazivamo

»bićima«, to jest, oni za koje nalazimo da su nalik na
nas po funkcijama koje, po našemu mnijenju, određuju

živo biće.
Neživi predmeti i mehaničke pojave za nas su bez

života i lišeni inteligencije.
Ali to ne može biti tako.

Samo za naš ograničeni um, za našu ograničenu moć

općenja s drugim umovima, za našu ograničenu
sposobnost analogije, inteligencija se očituje u

određenim razredima živih bića uz koje naporedo
postoje dugi nizovi neživih stvari i mehaničkih pojava.

No, kad ne bismo mogli međusobno razgovarati, kad
svatko od nas ne bi mogao po sličnosti sa sobom

zaključiti da postoji inteligencija u drugom čovjeku,
svatko bi samo sebe smatrao živim bićem, a sve ostale

ljude bi uvrstio u mehaničku, »mrtvu« prirodu.

Drugim riječima, živim bićima priznajemo samo ona
bića koja posjeduju um pristupačan našem

zamjećivanju u trodimenzionalnom presjeku svijeta,
tj. bića čiji je um sličan našemu. O drugima mi ne

znamo i ne možemo znati. Sva bića čiji se um

očituje drugačije no u trodimenzionalnom presjeku
svijeta nama su neshvatljiva i nedostupna. Ako ona

uopće dođu u dodir s našim životom, njihova očitovanja
prisiljeni smo smatrati djelovanjem nežive i nesvjesne

prirode. Naša sposobnost za analogiju ograničena je
tim presjekom. Mi ne možemo logički misliti izvan

uvjeta trodimenzionalnog presjeka. Stoga nam se

mora činiti neživim i mehaničkim sve što živi, misli i
osjeća na način koji se ne podudara potpuno s

našim.