Page 238 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

odrediti i što je moguće točnije razjasniti što

noumenalni svijet ne može biti; i, ako nam to uspije,
što on može biti, to jest, koji su odnosi u njemu

nemogući, a koji mogući.
To je nužno stoga da bismo mogli, dolazeći u dodir s

noumenalnim svijetom, razlikovati ga od fenomenalnog i,
što je glavno, da ne shvatimo kao noumenalni svijet

jednostavni odraz fenomenalnoga. Razlog zbog kojega

mi i ne znamo uzročni svijet, poradi kojega smo
utamničeni u pojavnom svijetu, upravo je u tome što

ne znamo razlučiti gdje svršava jedan, a gdje
počinje drugi.

Mi smo u stalnom dodiru s uzročnim svijetom, mi

živimo u njemu jer je naš razum i naša, nama

nerazumljiva funkcija u svijetu dio njega ili njegov
odraz. No, mi ga ne vidimo i ne znamo, jer ili

odričemo njegovo postojanje držeći da je sve
postojeće pojavno i da ne postoji ništa što nije

pojavno, ili ga priznajemo, ali ga nastojimo spoznati
u oblicima trodimenzionalnog pojavnog svijeta; ili

ga, naposljetku, tražimo i ne nalazimo jer gubimo

put među obmanama i iluzijama odraženog
pojavnog svijeta koji pogrešno shvaćamo kao svijet

ideja.

U tome i jest tragedija naših duhovnih traženja. Mi
ne znamo što tražimo. Jedini način da se izbavimo

od te tragedije jest prethodno intelektualno

određivanje svojstava onoga što tražimo. Bez tih
definicija, sa samo neodređenim osjećajima, ne

možemo se približiti svijetu uzroka, izgubit ćemo se
na njegovim granicama.