Page 245 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

U organskoj prirodi u kojoj mi vidimo život, lakše je

pretpostaviti postojanje razuma. Pužu, živom biću, mi
bez teškoće priznajemo neku vrstu razuma. Ali život ne
pripada samo pojedinačnim nedjeljivim organizmima -

sve nedjeljivo je živo biće. Svaka stanica u organizmu

živo je biće i mora posjedovati neku vrstu razuma.
Svaka kombinacija stanica koja ima određenu funkciju

također je živo biće. Druga, viša kombinacija - organ -

opet je živo biće i ima vlastiti razum.
Nedjeljivost je u našem području znak određene

funkcije. Ako je svaka pojava na našoj ravnini

očitovanje nečega što postoji na drugoj ravnini, onda
nedjeljivost na našoj strani očito odgovara nedjeljivosti,

to jest individualnosti na onoj drugoj strani. Djeljivost
na našoj strani označava djeljivost na drugoj strani.

Inteligencija djeljivog može se očitovati samo u
kolektivnoj, a ne u individualnoj inteligenciji.

Mi priznajemo postojanje svijesti samo u cjelovitom

organizmu. A čitav organizam, kako smo već utvrdili,
samo je presjek neke veličine koju možemo nazvati

životom tog organizma od rođenja do smrti. Taj se život
može predočiti kao četverodimenzionalno tijelo proteg-

nuto u vremenu. Fizičko trodimenzionalno tijelo samo je
presjek tog četverodimezionalnog tijela. Ali ako

trodimenzionalni presjek posjeduje um, onda svo

četverodimenzionalno tijelo, Linga Šarira, nedvojbeno
mora posjedovati svoj um. Na taj način u čovjeku posve

jasno vidimo tri uma:

prvi je um tijela;
drugi je njegova osobnost, Ja, koje mi znamo;

treći je um njegova ukupnog života.

Na našem stupnju razvoja ta tri uma vrlo malo znaju

jedan o drugome i međusobno komuniciraju samo pod