Page 237 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

što ja mislim kao duh ne pamtim kao čovjek i

obrnuto, moje stanje čovjeka uopće se ne uklapa u
zamišljenje mene kao duha.

Rođenje, život, smrt samo su stanja duše. . . Dakle,
prolazno je samo naše tijelo: naša bit nije prolazna i

morala je postojati i kada naše tijelo nije postojalo.
Ljudski život je dvojan. Sastoji se od dva života –

animalnog i duhovnog. Prvi život je život čovjeka i

za taj život čovjeku treba tijelo. Drugi njegov život je
život duha; njegova duša živi tim životom odvojeno

od tijela i mora ga živjeti nakon odvajanja od tijela.«

U članku o Kantu u »Sjevernom Vjesniku« iz 1888.g, A.

L. Volinski kaže da Kant u Vorlesungen, i u
»Snovima vidovnjaka« ne dopušta samo jedno -

mogućnost fizičkog zamjećivanja duhovnih pojava.
Na taj način Kant priznaje ne samo mogućnost

postojanja duhovnog svjesnog svijeta, već i mogućnost
komuniciranja s njim.

Hegel je svu svoju filozofiju gradio na mogućnosti

izravnog zamjećivanja istine, na duhovnom viđenju.

Sada, prilazeći pitanju o dvama svjetovima s

psihologijske strane, sa strane teorije spoznaje, moramo
čvrsto odrediti činjenicu da, prije no što se možemo

nadati da ćemo išta naučiti o noumenalnom području,
moramo čisto intelektualnom metodom rasuđivanja

odrediti sva ona svojstva višedimenzionalnog svijeta
koja možemo odrediti. Vrlo vjerojatno tom metodom

nećemo biti u stanju odrediti mnogo. Možda će naše
definicije biti odveć krute, neće potpuno odgovarati finoj

diferencijaciji odnosa u noumenalnom svijetu. Sve je to
moguće i mi to moramo uzeti u obzir. No, ipak moramo