Page 250 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Jednoga dana Ardžuna, ponesen radoznalošću, zapita

smjelo:
- Pokaži nam Mahadevu u njegovu božanskom obliku.
Mogu li ga naše oči vidjeti?

Tada Krišna. .. stane govoriti o Biću koje diše u svim

bićima, sa stotinu tisuća likova, nebrojeno očiju, licima
okrenutim na sve strane, koje istovremeno nadmašuje

sve stvoreno istinskom visinom beskonačnosti, biće koje
u svom nepomičnom tijelu sadrži sav pomični svemir

sa svim njegovim podjelama. «Kad bi se na nebu
istovremeno zapalio sjaj tisuće sunca», reče Krišna, «ne

bi se izjednačio sa sjajem jedinog Svemogućeg».
Dok je tako zborio o Mahadevi, veličanstvena zraka

svjetla sijevne u očima Krišne. Učenici ne izdržaše
njezin sjaj i padoše pred noge Krišne. Kosa na glavi

Ardžune nakostriješila se od užasa i sklopivši ruke on
reče: «Učitelju, tvoje nas riječi užasavaju, nismo u stanju

izdržati pogled na veliko Biće koje si izveo pred nas.
Vele nas smućuje.« (Iz. E. Shuse, Veliki Upućenici).

U zanimljivom zborniku predavanja prof. W. Jamesa
»Pluralistički svemir« (»A Pluralistic Universe«) postoji

predavanje o Fechneru, posvećeno »svjesnom
svemiru«.

»Uobičajeni monistički idealizam izostavlja sve

posredno. On priznaje samo krajnosti, kao da se iza
prvog grubog lica pojavnog svijeta sa svim njegovim

osobitostima ne može naći ništa doli ono najviše u svom
njegovom savršenstvu. Najprije vi i ja, baš ovako kako

smo sada u ovoj sobi, a zatim kad zavirimo ispod
površine - sam neizrecivi apsolut. Zar to ne pokazuje

neobično siromaštvo mašte? Zar naš dobri svemir nije
stvoren po bogatijem uzoru u kojemu ima mjesta i za