Page 27 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

je sve to tek hipoteza. Toliko smo navikli na »eter« i na

njegova »titranja« ili »vibracije« da se bez njih ne
možemo snaći i čak zaboravljamo pogledati u kakvom je

odnosu ta pretpostavka prema drugima, između ostalog
prema problemu prostora i vremena koji je postavio

Kant. Naprosto »ne mislimo« o tome da jedno isključuje
drugo i da su te dvije pretpostavke, tj. pretpostavka

»etera« i Kantova hipoteza, zajedno neodržive.

Osim toga, fizičari zaboravljaju jednu vrlo zanimljivu

stvar koju je izrazio Mach u svojoj knjizi »Prilog analizi

osjeta«:

»Ispitujući čisto fizikalne procese, obično
upotrebljavamo toliko apstraktne pojmove, da smo
površno, ili čak uopće ne mislimo o osjetima koji su u

osnovi tih pojmova . . . U osnovi svih čisto fizikalnih

definicija leži gotovo nepregledni niz osjetilnih zamjedbi,
osobito ako uzmemo u obzir opažanja koja pribavlja

podešavanje naprave, što je moglo dijelom biti obavljeno
mnogo prije samog eksperimenta. Fizičaru koji ne

proučava psihologiju svojih postupaka lako se može
dogoditi da, prema poslovici, od šume ne vidi stabla, da

previdi osjetilne elemente u osnovi svoga rada...
Psihologijska analiza nas je poučila da to nije neobično,

jer fizičar uvijek ima posla s osjetilnim zamjedbama.»

Mach tu ukazuje na vrlo važnu stvar. Fizičari se ne

smatraju dužnima poznavati psihologiju i ne misle da je

nužno moraju uzimati u obzir u svojim zaključcima.

Kad upoznaju psihologiju i uzmu je u obzir, to u njih

zavlada čudesna podvojenost mišljenja ortodoksnog