Page 26 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Time »pozitivisti«, suprotno Kantu, nisu ništa manje

uvjereni da ih »jasnije poznavanje pojava upoznaje sa
stvarima o sebi«. Oni misle da, ispitujući fizičke pojave
kao gibanja etera i izračunavajući ta gibanja, upoznavaju

samu bit stvari, tj. uzroka svih pojava. Odnosno, oni

vjeruju upravo u ono, mogućnost čega je Kant odricao -
poimanje prave biti stvari ispitivanjem pojava.

Pritom mnogi fizičari čak ne smatraju nužnim poznavati

Kanta i sami ne bi mogli točno odrediti kako se odnose
prema njemu.

Uostalom, Kant se može ne poznavati, ali se ne

može zaobići. Svaki opis fizičke pojave, svakom riječju
se, na ovaj ili onaj način, tiče problema što ga je Kant

postavio, stoji s njim u nekom odnosu.

Da bi se prihvatila teorija titranja etera nužno valja

prihvatiti da prostor i vrijeme postoje izvan nas, priznati
ih kao zbiljska svojstva svijeta, a ne samo kao svojstva

naše osjetilne zamjedbe; valja priznati da nismo mi
svijetu pripisali prostor i vrijeme, već ih poimamo izvana,

kao nešto što je svojstveno svijetu.

Općenito, stajalište »znanosti« u pitanju granica
između subjektivno nametnutog ili objektivno

opaženog više je nego nepouzdana, te stoga, da bi
izvodila svoje zaključke, »znanost« mora vrlo mnogo

čisto hipotetičnih pretpostavki prihvaćati kao poznanice,
kao nesumnjive date kojima nisu potrebni dokazi.

Obično se to gubi iz vida i određivanje fizičkih pojava

kao valovitih titranja etera toliko se uobičajilo u našem
znanju da to gotovo držimo činjenicom i zaboravljamo da