Page 25 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Što se tiče »znanstvenog iskustva« koje koristi

precizne aparate i izračunavanja, pozitivistička filozofija
očito drži da je Kantov nazor u odnosu na to iskustvo
pogrešan i da nas »znanstveno iskustvo« upoznaje sa

samom biti stvari, s istinskim uzrocima naših osjeta, ili,

ako nas ne upoznaje sada, približava nas tome i može
nas upoznati kasnije.

Poradi takve proturječnosti osnovnih ideja znanja
fizičari, npr., priznaju subjektivnost dojmova za boje

preko kojih opažamo svijet, okom, osjetilno, a istodobno
smatraju zbiljski postojećim titranja etera i izračunavaju

broj titraja u sekundi u skladu s ovom ili onom bojom.
Činjenica da eter titra, da svaka boja ima određeni broj

titraja u sekundi, po njima uopće ne ovisi o osjetilnoj
zamjedbi boja okom, vidnim živcima i sl.

Dakle, zelena boja kako se opaža okom, priznaje se

subjektivnom, tj. proizvodom subjekta koji zamjećuje. No
ta ista zelena boja, kad je fizičar ispituje, kad

izračunava broj titraja etera što odgovaraju zelenoj boji,
smatra se zbiljskom i objektivno postojećom. Fizičar je

uvjeren da upravo određeni broj titraja etera proizvodi
subjektivni osjet zelene boje. I on uopće ne priznaje da

je u cijelom tom sklopu jedina zbilja upravo subjektivni
doživljaj zelene boje i da određivanje zelene boje kao

titranja etera nije ništa drugo doli rješavanje jednadžbe s
dvjema nepoznanicama: -boja i zeleno -uvođenjem

dviju novih nepoznanica: eter i titranje. Na taj način,

dakako, vrlo je lako riješiti svaku jednadžbu. No taj se
način može nazvati samo zamjenom nepoznanica.