Page 77 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

»Znamo neke oblike koji su međusobno potpuno

jednaki, no ipak ne mogu zauzimati isti prostor, i koje ne
možemo prisiliti da se međusobno podudaraju - ni u zbilji
ni u mašti.«

Ako pogledamo svoje ruke jasno ćemo vidjeti da su
one vrlo složen slučaj nesimetrične sličnosti. One su u

isti mah nalik i potpuno različite. Jedna je desna, druga
lijeva. Mi možemo zamisliti samo jedan način da dvije

ruke učinimo potpuno istima.

»Ako uzmemo rukavicu desne ruke i rukavicu lijeve,
one se neće podudarati, kao što se ni desna ruka ne

podudara s lijevom. No, preokrenemo li jednu rukavicu,
one će se podudarati. Ako želimo zamisliti da je desna

ruka jednaka lijevoj moramo je mišlju preokrenuti, tj.
provući je kroz nju samu. Kad bi takva radnja bila

moguća, dobili bismo dvije potpuno jednake ruke.«

No, takva bi radnja bila moguća samo u prostoru viših

dimenzija, kao što je okretanje trokuta moguće samo u
prostoru višem od prostora ravnine. Moguće je da, čak i
uz postojanje četverodimenzionalnog prostora, nije

moguće preokrenuti ruku naopako, provući je kroz nju

samu, s razloga neovisnih o geometrijskim uvjetima;
primjerice zbog fizioloških razloga. No, to ne mijenja

primjer. Stvari poput izokretanja ruke teorijski moraju biti
moguće u četverodimenzionalnom prostoru, jer se u tom

prostoru moraju dodirivati, ili moraju imati mogućnost da
se dodiruju različite, čak vrlo udaljene točke našeg

prostora i vremena.

Sve točke lista papira koji leži na stolu odvojene su
jedna od druge. Uzmemo li list sa stola, možemo ga