Page 82 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Oni zamišljaju »svijet« jedne i dviju dimenzija i iz

odnosa nižih svjetova prema višima izvode moguće
odnose našeg svijeta prema četverodimenzionalnom na
isti način na koji iz odnosa točaka prema crtama, crta

prema ravninama i ravnina prema tijelima izvodimo

odnos naših tijela prema četverodimenzionalnima.

Pokušat ćemo ispitati sve što može dati metoda

analogije. Zamislimo jednodimenzionalni svijet.

To će biti crta. Na toj crti zamislimo živa bića. Ona će
se moći kretati samo naprijed i natrag po toj crti koja je
njihov svemir, i sami će imati vid točaka ili odsječaka

crte. Za njih neće postojati ništa izvan njihove crte, a

neće biti niti svjesni crte na kojoj žive i kreću se. Za njih
će postojati samo dvije točke, ispred i iza, ili možda

samo jedna točka ispred. Uočavajući promjene
položaja tih točaka, jednodimenzionalno biće će te

promjene nazivati pojavama. Ako pretpostavimo da crta
na kojoj živi jednodimenzionalno biće, prolazi kroz

različite predmete našeg svijeta, jednodimenzionalno
biće će u svim tim predmetima vidjeti samo jednu točku.

Ako njegovu crtu presijecaju različita tijela,
jednodimenzionalno biće će ih osjećati samo kao

pojavljivanje, više ili manje produženo postojanje i
nestajanje točke. To pojavljivanje, postojanje i nestajanje

točke bit će pojava. U skladu s naravi i značajkama
predmeta što prolaze i s brzinom i svojstvom

njihova gibanja, pojave će za jednodimenzionalno

biće biti stalne ili nestalne, duge ili kratke,
periodične ili neperiodične. No jednodimenzionalno

biće neće moći objasniti stalnost ili nestalnost,
duljinu ili kratkoću, periodičnost ili neperiodičnost