Page 81 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Općenito smo navikli smatrati zbiljski postojećim samo

ono što se može mjeriti u dužinu, širinu i visinu. No,
kako smo već rekli, nužno je proširiti granice zbiljski

postojećeg. Mjerljivost je odviše grubi kriterij
postojanja, jer je sama mjerljivost i nemjerljivost odveć

uvjetni pojam. Dakle, možemo reći da je za približavanje
točnom istraživanju područja viših dimenzija vjerojatno

potrebno uvjerenje, što potječe iz izravnog osjeta, da
mnoge stvari koje ne mogu biti mjerene postoje isto

toliko zbiljski, čak i zbiljskije od mnogih mjerljivih.

POGLAVLJE
VI

Metode istraživanja problema viših dimenzija.

Sličnost između zamišljenih svjetova različitih
dimenzija. Jednodimenzionalni svijet na crti.

»Prostor« i »vrijeme» jednodimenzionalnog bića.
Dvodimenzionalni svijet na ravnini. »Prostor« i

»vrijeme«, »eter«, »materija» i »kretanje«

dvodimenzionalnog bića. Zbiljnost i iluzija na
ravnini. Nemogućnost da se vidi »kut». Kut kao

kretanje. Dvodimenzionalno biće ne može shvatiti
funkcije predmeta našeg svijeta. Pojave i noumeni

dvodimenzionalnog bića. Kaku bi plošno biće moglo

shvatiti treću dimenziju?

Za određivanje što može i što ne može biti područje

viših dimenzija upotrebljavaju se i analogija i usporedbe.

Tako rade Fechner, Hinton i mnogi drugi.