Page 101 - Rudolf Štajner - Teozofija

djelatnosti, u neprestanom stvaranju. Tamo ne postoji
kao u fizičkom svijetu mirovanje i prebivanje na
istom mjestu. Jer praslike su djelatna bića. Predvode
sve ono što nastaje u fizičkom i duševnom svijetu.
Njihovi se oblici naglo mijenjaju; svaka praslika može
poprimiti bezbroj različitih oblika. Iz praslika nepre­
kidno izviru novi oblici; i tek što je jedan nastao,
praslika je spremna da iz sebe izažme sljedeći. Praslike
su međusobno manje ili više srodne. One ne djeluju
pojedinačno. U svom djelovanju jednoj je potrebna
pomoć druge. Bezbroj praslika često djeluje zajednički
kako bi u fizičkom ili duševnom svijetu moglo nastati
pojedino biće.
Osim onog što se u "zemlji duhova" opaža "du­
hovnim gledanjem" postoji još nešto drugo što treba
smatrati doživljajem "duhovnog slušanja". Čim se,
naime, "vidoviti" uspne iz duševnog u duhovni svijet
opažene praslike počinju zvučati. To je "zvučanje"
sasvim duhovne naravi. Treba si ga predočiti bez
ijedne primisli na fizički zvuk. Promatrač se osjeća
kao da je u moru zvukova. Tim zvučanjem i tim
duhovnim odzvanjanjem izražavaju se bića duhovnog
svijeta. U njihovu suzvučju, u njihovim harmonijama,
ritmovima i melodijama dolaze do izražaja prazakoni
njihova postojanja, njihovih međusobnih odnosa i
srodnosti. Ono što razum u fizičkom svijetu vidi
kao zakon, kao ideju, to je "duhovnom uhu" duhovno-
-glazbeni doživljaj. (Stoga su Pitagorejci takav opažaj
duhovnog svijeta nazvali "glazbom sfera". Onome
tko ima "duhovno uho" ova "glazba sfera" ne znači
samo nešto slikovito i alegorično, ona je njemu dobro
poznata duhovna zbilja.) Da bi se došlo do pojma
o ovoj "duhovnoj glazbi" potrebno je odstraniti sve
predodžbe o osjetilnoj glazbi gdje opažaj nastaje