Page 99 - Rudolf Štajner - Teozofija
P. 99
///. Zemlja duhova
Prije nego što će se moći promatrati duh na njegovu
daljnjem putu treba prvo promotriti samo područje
u koje on ulazi. To je "svijet duha". Taj je svijet
tako različit od fizičkog da sve što se o njemu kaže
izgleda kao fantastika onome tko vjeruje samo fizič
kim osjetilima. Ovdje u još većoj mjeri vrijedi ono
što je već bilo rečeno prilikom promatranja "svijeta
duše": u prikazivanju se treba služiti usporedbama.
Jer naš jezik služi uglavnom samo osjetilnoj zbilji
i nije baš obilato blagoslovljen izrazima koji bi se
neposredno mogli primijeniti na "zemlju duhova".
Zato se ovdje naročito umoljava da se neki izričaji
shvate tek kao napomene. Sve što je ovdje rečeno
tako malo sliči fizičkom svijetu da se samo na ovaj
način može opisati. Pisac ovog prikaza svjestan je
kako zbog nesavršenosti jezičnih izražajnih sred
stava, prikladnih za fizički svijet, njegovi navodi
mogu zaista malo sličiti iskustvu na tom području.
Treba ponajprije naglasiti da je taj svijet nastao
iz tvari (i riječ "tvar" nije dakako uzeta u svom
pravom smislu) od koje se sastoji ljudska misao.
Ali misao onakva kakva u čovjeku živi samo je slika,
samo je sjena svog istinskog bića. Kao što se sjena
nekog predmeta na zidu odnosi prema zbiljskom
predmetu koji stvara sjenu, tako se odnosi misao
koja nastaje djelatnošću ljudske glave prema biću
u "zemlji duhova" koje toj misli odgovara. Ako se
probudi čovjekovo duhovno osjetilo, on zaista opaža
ovo biće-misli kao što osjetilno oko opaža stol ili
stolac. On se kreće u okolini bića-misli. Osjetilno
oko opaža lava, a osjetilno usmjereno mišljenje opaža
misao o lavu tek kao sjenu, kao privid. Duhovno