Page 96 - Rudolf Štajner - Teozofija

da tjelesnost više nije nešto bitno. Ozdravljuje i pro­
čišćava se od sklonosti tjelesnome. Time nadvladava
ono što ju je ranije držalo prikovanom uz fizički
svijet i sada može potpuno razviti snage simpatije
što su usmjerene prema van. Ona se takoreći odvratila
od sebe i spremna je da se djelatno izlije u opći
duševni svijet.
Treba napomenuti da ovom regijom naročito
prolaze samoubojice. Oni napuštaju svoje fizičko
tijelo na umjetan način, dok svi osjećaji koji su s
njim u vezi ostaju neizmijenjeni. Prilikom prirodne
smrti zajedno s propadanjem tijela djelomično odu­
miru i osjećaji koji su uz njega vezani. Kod samo­
ubojica se muci zbog iznenadne praznine pridružuju
još i nezadovoljene žudnje i želje zbog kojih su sebi
oduzeli tijelo.
Peti stupanj duševnog svijeta jest regija duševnog
svjetla. U njoj veliku važnost ima simpatija prema
okolnom svijetu. Njoj su srodne duše koje se za fizič­
kog života nisu iscrpljivale u zadovoljavanju nižih
potreba nego su se radovale i veselile svojoj okolini.
Ukoliko je, na primjer, zanesenost prirodom imala
osjetimo obilježje, ovdje podliježe čišćenju. Ovu vrstu
zanesenosti prirodom treba, međutim, dobro razli­
kovati od onog uzvišenog života u njoj koji je duhovan
i koji traži duh što se očituje u stvarima i zbivanjima
prirode. Takav odnos prema prirodi pripada onim
stvarima koje razvijaju sam duh i koje u njemu ute­
meljuju nešto trajno. Od ovog odnosa prema prirodi
treba, međutim, razlikovati onu radost koja je proi­
zišla iz osjetila. S obzirom na tu radost duša se mora
pročistiti kao što se mora pročistiti i s obzirom na
ostale sklonosti koje potječu samo iz fizičkog života.
Mnogi ljudi vide u stvarima koje služe osjetilnom