Page 106 - Rudolf Štajner - Teozofija

IV. Duh u zemlji duhova nakon smrti

Kad je ljudski duh na svom putu između dva utje­
lovljenja prošao "svijetom duša", ulazi u "zemlju
duhova" da bi u njoj prebivao sve dok ne dozrije
za nov tjelesni život: Smisao ovog boravka u "zemlji
duhova" moguće je razumjeti samo ako se zadaća
čovjekova hodočašća kroz njegovo utjelovljenje umije
tumačiti na ispravan način. Dok je čovjek utjelovljen
u fizičkom tijelu, djeluje i radi u fizičkom svijetu.
U njemu djeluje i radi kao duhovno biće. Što njegov
duh smisli i razvije, daje pečat fizičkim oblicima
tjelesnih tvari i snaga. Kao glasnik duhovnog svijeta
treba tjelesnom svijetu pripojiti duh. Samo time što
se utjelovljuje može djelovati u tjelesnom svijetu.
Fizičko tijelo mora prihvatiti kao svoje oruđe kako
bi tjelesnim mogao djelovati na tjelesno, a tjelesno
moglo djelovati na njega. No ono što djeluje kroz
tu čovjekovu fizičku tjelesnost jest duh. Od njega
potječu namjere i smjernice za djelovanje u fizičkom
svijetu. — No dokle god duh djeluje u fizičkom tijelu,
ne može živjeti u svom istinskom liku. Može prosijava­
ti samo kroz koprenu fizičkog postojanja. Čovjekov
misaoni život, naime, uistinu pripada duhovnom
svijetu; u fizičkom je postojanju njegov istinski lik
zastrt koprenom. Može se također reći da je misaoni
život fizičkog čovjeka tek odsjaj, tek sjena istinskog
duhovnog bića kome čovjekov misaoni život pripada.
I tako na osnovi fizičkog tijela, za vrijeme fizičkog
života ulazi njegov duh u uzajamno djelovanje sa
zemaljskim tjelesnim svijetom. Iako se, sve dok čov­
jekov duh ide iz utjelovljenja u utjelovljenje, jedna
od njegovih zadaća sastoji upravo u tome da djeluje
na fizički tjelesni svijet, on je ipak ne bi mogao