Page 109 - Rudolf Štajner - Teozofija

sjena koja se skriva iza stvari, nego je živa stvaralačka
zbilja. Čovjek se nalazi u radionici misli u kojoj zemalj­
ske stvari zadobivaju svoje oblike. Jer se u "zemlji
duha" sve nalazi u živoj djelatnosti i pokretu. Ovdje
je djelatan svijet misli, svijet živih oblikotvornih,
stvaralačkih bića. Vidi se kako se uobličavaju doživljaji
zemaljskog života. Kao što fizičko tijelo doživljava
stvarnim osjetilni svijet, tako sada duh doživljava
stvarnim duhovne oblikotvorne snage. Među ovdaš­
njim bićima-mislima postoji i misao vlastite fizičke
tjelesnosti. Ta se tjelesnost osjeća kao nešto daleko.
Samo se duhovno biće osjeća kao nešto sebi pripadno.
I onda kada se odloženo fizičko tijelo u sjećanju
više ne opaža kao nešto fizičko nego kao biće-misao,
dolazi na vidjelo njegova pripadnost vanjskom svijetu.
Učimo ga promatrati u njegovoj pripadnosti vanjskom
svijetu, smatramo ga jednim dijelom tog vanjskog
svijeta. Prema tome, svoju tjelesnost više ne odvajamo
od ostalog vanjskog svijeta, kao nešto vrlo srodno
vlastitom sebstvu. U čitavom se vanjskom svijetu,
uključivši i vlastita tjelesna utjelovljenja, osjeća jedin­
stvo. Vlastita se utjelovljenja ovdje stapaju u jedinstvo
s ostalim svijetom. I tako se ovdje na praslike fizičko-
-tjelesne stvarnosti gleda kao na cjelinu kojoj i sam
čovjek pripada. Stoga čovjek malo-pomalo promatra­
njem uči upoznavati svoju okolinu, svoje jedinstvo
s njome. Čovjek nauči reći okolini: To što te ovdje
okružuje bio si ti sam. — A to je jedna od osnovnih
misli indijske vedske mudrosti. "Mudrac" već za vri­
jeme zemaljskog života usvaja ono što drugi doživljava
nakon smrti. Usvaja, naime, misao da je on sam sro­
dan svim stvarima, misao: "To si ti." U zemaljskom
životu to je ideal kome se misaoni život može predati;
u "zemlji duhova" to je neposredna činjenica koja