Page 108 - Rudolf Štajner - Teozofija

za sve što se iz prethodnog naučilo. To isto vrijedi
za uzastopne ljudske živote. U vremenu između poje­
dinih utjelovljenja duh živi u svom vlastitom svijetu.
Potpuno se može predati zahtjevima duhovnog života;
oslobođen fizičke tjelesnosti svestrano se izgrađuje
unoseći u to plodove, iskustva svojih ranijih života.
Pogled mu je uvijek usmjeren na njegove zemaljske
zadaće. Ako je Zemlja mjesto njegova djelovanja,
neprekidno je prati u njenom, njoj potrebnom raz­
voju. On radi na sebi kako bi prilikom svakog utje­
lovljenja u skladu sa stanjem Zemlje njoj uzmogao
služiti.— Ovo je dakako samo općenita slika ljudskih
životnih tokova u njihovu uzastopnom slijedu. A
zbilja neće nikada biti potpuno, nego samo djelomično
u skladu s tom slikom. Okolnosti mogu dovesti do
toga da sljedeći život nekog čovjeka može biti mnogo
nesavršeniji od prethodnog. No unutar određenih
granica ovakve se nepravilnosti u slijedu uzastopnih
života uglavnom ponovno ispravljaju.
Oblikovanje duha u "zemlji duhova" događa
se na temelju čovjekova uživljavanja u različite regije
ove zemlje. Njegov se vlastiti život u odgovaraju­
ćem redoslijedu stapa s ovim regijama; čovjek privre­
meno poprima njihova svojstva. One prožimaju svojim
bićem njegovo biće kako bi ono njima osnaženo mo­
glo djelovati u zemaljskom životu. — U prvoj regiji
"zemlje duhova" čovjek je okružen duhovnim prasli-
kama zemaljskih stvari. Za zemaljskog života upoznaje
samo sjene ovih praslika, njih može dokučiti svojim
mislima. Ono što se na Zemlji samo misli, u ovoj
se regiji doživljava. Čovjek se kreće među mislima,
a te su misli stvarna bića. Što je za zemaljskog života
opažao svojim osjetilima, to sada na njega djeluje
svojim misaonim oblikom. Ali misao ne izgleda kao