Page 110 - Rudolf Štajner - Teozofija

nam na temelju duhovnog iskustva postaje sve jasnija.
— A čovjek u tom svijetu postaje sve svjesniji da
njegovo pravo biće pripada svijetu duhova. On sebe
vidi kao duha među duhovima, sebe vidi pripadnikom
praduhova. Osjetit će u samom sebi riječ praduhova:
"Ja sam praduh." (Vedska mudrost kaže: "ja sam
Brahman", to jest ja kao jedan njegov dio pripadam
prabiću iz kojega potječu sva bića.) — Vidljivo je
da se u "zemlji duhova" neposredno doživljava sve
ono što je u zemaljskom životu bila sjenovita misao
i čemu sva mudrost teži. U zemaljskom životu može
se misliti samo zato što su misli u duhovnom bitku
činjenice.
Tako, kao da čovjek za vrijeme svog duhovnog
postojanja izvana ili s višeg gledišta promatra prilike
i činjenice u kojima se nalazio za vrijeme zemaljskog
života. To je, dakle, način kojim živi u najnižoj regiji
"zemlje duhova" s obzirom na zemaljske okolnosti
koje su neposredno povezane s fizičkom tjelesnom
stvarnošću. — Čovjek se na Zemlji rada u nekoj obi­
telji, u nekom narodu; živi u nekoj određenoj državi.
Sve ove okolnosti određuju njegovo zemaljsko posto­
janje. Zbog okolnosti fizičkog svijeta nalazi razne
prijatelje. Bavi se različitim poslovima. Sve to određuje
njegove zemaljske životne okolnosti. Sve mu prilazi
u obliku živog bića-misli u vremenu njegova života
u prvoj regiji "zemlje duhova". On na neki način
sve to još jednom proživljava. Ali to proživljava s
djelatno-duhovnog gledišta. Obiteljska ljubav koju
je razvijao, prijateljstvo što ga je pružao, zadobivaju
život i time jačaju njegove sposobnosti. U ljudskom
duhu jača ono što djeluje iz snage obiteljske i prija­
teljske ljubavi. U tom će pogledu kasnije stupiti u
zemaljsko postojanje kao savršeniji čovjek. — U ovoj