Page 107 - Rudolf Štajner - Teozofija

ispravno riješiti kad bi živio samo tjelesnim životom.
Jer se namisli i ciljevi zemaljskih zadataka isto tako
ne zadaju i dobivaju unutar zemaljskog utjelovljenja,
kao što se ni nacrt neke kuće ne izrađuje na gradilištu
gdje rade radnici. Kao što se ovaj nacrt izrađuje u
uredu arhitekta, tako se namisli i ciljevi zemaljskog
rada stvaraju u "zemlji duhova". — Čovjekov duh
mora između dva utjelovljenja uvijek iznova živjeti
u ovoj zemlji kako bi pomoću onog što iz nje sobom
donosi mogao pristupiti radu u fizičkom životu. Kao
što arhitekt na temelju estetskih i drugih propisa
u svojoj radnoj sobi izrađuje nacrt kuće, a da pritom
ne radi s opekom i žbukom, tako arhitekt ljudske
djelatnosti, duh ili više sebstvo mora izgrađivati
sposobnosti i ciljeve na temelju zakona duhovnog
svijeta kako bi ih zatim prenio u zemaljski svijet.
Samo ako se ljudski duh uvijek iznova zadržava u
svom vlastitom svijetu, moći će pomoću fizičko-tjeles-
nih sredstava u zemaljski svijet unijeti duh. — Snage
i svojstva fizičkog svijeta čovjek upoznaje na fizičkoj
razini. Dok ovdje radi, skuplja iskustva o zahtjevima
što ih fizički svijet postavlja onome tko u njemu
hoće raditi. Time što želi utjeloviti svoje misli i ideje
ovdje ujedno upoznaje svojstva materije. Same misli
i ideje ne može isisati iz materije. I tako je zemaljski
svijet istovremeno mjesto rada i učenja. Što je čovjek
naučio, pretvorit će se u "zemlji duhova" u žive
sposobnosti duha. Da bi se ovo objasnilo, može se
nastaviti s gore navedenom usporedbom. Arhitekt
izrađuje nacrt neke kuće. Prema nacrtu gradi se
kuća. Pri tome arhitekt dolazi do najrazličitijih iskus­
tava. Sva ta iskustva uvećavaju njegove sposobnosti.
U izradu sljedećeg nacrta ući će sva ta iskustva.
Taj sljedeći nacrt bit će u odnosu na prvi bogatiji