Page 111 - Rudolf Štajner - Teozofija

najnižoj regiji "zemlje duhova" na neki način do­
zrijevaju plodovi svakidašnjih zbivanja zemaljskog
života. A onaj čovjekov dio koji se svojim interesima
sasvim poistovjećuje s tim svakidašnjim okolnostima,
najvećim će se dijelom duhovnog života između dva
utjelovljenja osjećati srodnim ovoj regiji. — Ljude
s kojima smo zajedno živjeli u fizičkom svijetu pono­
vno nalazimo u duhovnom svijetu. Jednako kao što
od duše otpada sve što joj je bilo svojstveno zbog
veze s fizičkim tijelom, tako se i veza koja je u fizič­
kom životu spajala dušu s dušom oslobađa uvjeta
koji imaju značenja i utjecaja samo u fizičkom svijetu.
No iza smrti — u duhovnom svijetu — nastavlja se
sve ono što je duša značila duši u fizičkom životu.
Prirodno je da riječi koje su primjerene fizičkim
okolnostima samo netočno mogu prenijeti događaje
duhovnog svijeta. Ako se ovo uzme u obzir, onda
je ispravno reći: duše koje su bile povezane u fizičkom
životu u duhovnom svijetu ponovno se nalaze kako
bi na odgovarajući način nastavile svoj suživot. —
Druga je regija ona u kojoj zajednički život zemalj­
skog svijeta struji kao biće-misao, kao tekući ele­
ment "zemlje duhova". Kad se svijet promatra za
vrijeme fizičkog utjelovljenja, život izgleda kao da
je vezan uz pojedinačna živa bića. U "zemlji duhova"
on je slobodan i poput krvi života svu je prožima.
Sve se ovdje nalazi u živom jedinstvu. Za vrijeme
zemaljskog života čovjek vidi samo odsjaj svega toga.
A on dolazi do izražaja u svim oblicima čovjekova
poštovanja prema cjelini, prema jedinstvu i skladu
svijeta. Od tog odsjaja potječe religiozni život ljudi.
Čovjek osvještava da se obuhvatni smisao postojanja
ne nalazi u prolaznosti i pojedinačnosti. U prolaznosti
vidi "usporedbu" i odraz nečeg vječnog, vidi skladno