Page 115 - Rudolf Štajner - Teozofija

postavio. Sve što je u svijetu već ostvareno tek je
manje ili više blijeda slika najuzvišenijih ciljeva i
namisli. Svaki kristal, svako stablo, svaka životi­
nja i sve što se ostvaruje na polju ljudskog rada i
djelovanja — tek je slika onoga što namjerava duh.
A čovjek se za vrijeme svog utjelovljenja može samo
nadovezati na ove nesavršene slike savršenih namisli
i ciljeva. I tako on sam unutar jednog utjelovljenja
može biti samo slika, odraz onoga što je s njime
namislilo carstvo duha. Što on kao duh u "zemlji
duhova" zaista jest, dolazi stoga na vidjelo tek u
vremenu između dva utjelovljenja prilikom njegova
uzlaska u petu regiju "zemlje duhova". Što on ovdje
jest, to je uistinu on sam. To je ono što prilikom
različitih utjelovljenja zadobiva vanjsku opstojnost.
U toj se regiji čovjekovo istinsko sebstvo može svestra­
no slobodno iživjeti. A to je sebstvo, dakle, ono koje
se u svakom utjelovljenju uvijek iznova pojavljuje
kao isto. To sebstvo donosi sposobnosti koje su se
razvile u donjim regijama "zemlje duhova". Time
prenosi plodove prethodnih života u one sljedeće.
Ono je nosilac rezultata ranijih utjelovljenja.
Sebstvo se, dakle, nalazi u carstvu namisli i
ciljeva kad živi u petoj regiji "zemlje duhova". Kao
što arhitekt uči na nesavršenostima što su mu se
desile i kao što u svoje nove planove unosi samo
ono što je od nesavršenog umio preraditi u savršeno,
tako sebstvo u petoj regiji iz rezultata svojih prethod­
nih života uklanja ono što je u vezi s nesavršenostima
donjih svjetova i oplođuje namisli "zemlje duhova"
s kojima sada živi postignućima svojih ranijih života.
— Jasno je da će snaga koju se iz te regije može
crpsti ovisiti o tome je li sebstvo za vrijeme svoje
utjelovljenosti postiglo one rezultate koji mogu biti