Page 116 - Rudolf Štajner - Teozofija

prihvaćeni u svijetu namisli. Sebstvo koje je za vrijeme
zemaljskog života djelatnim misaonim životom ili
mudrom, djelatnom ljubavlju nastojalo ostvariti na­
misli duha u velikoj će mjeri steći pravo na tu regiju.
Što je potpuno bilo predano svakidašnjici i što je
živjelo samo u prolaznosti nije posijalo sjemena koje
bi moglo biti od značenja za namisli vječnog reda
svijeta. Samo ono malo što je nadilazilo svakidašnje
interese može se poput ploda razvijati u ovim gornjim
regijama "zemlje duhova". No ne treba misliti da
ovdje prvenstveno dolazi u obzir ono što donosi
"zemaljsku slavu" ili nešto slično. Bitno je, naprotiv,
u najužem životnom krugu doći do svijesti da svaka
pojedinost ima značenja za vječni tijek razvoja života.
Treba se zbližiti s mišlju da čovjek u ovoj regiji
mora prosuđivati drugačije negoli u fizičkom životu.
Ako je, na primjer, malo toga stekao što je srodno
petoj regiji, razvit će se u njemu poriv za takvim
fizičkim životom da u njegovoj sudbini (karmi) dođe
do izražaja odgovarajuća posljedica tog pomanjkanja.
Ono što u sljedećem životu gledamo sa stajališta
tog života izgleda kao teška sudbina — i što možda
izaziva veliko jadikovanje — to u ovoj regiji "zemlje
duhova" čovjek smatra nečim neophodno potrebnim.
— Budući da u petoj regiji čovjek živi u svom seb-
stvu, ujedno je izuzet od svega što ga je za vrijeme
utjelovljenosti okruživalo u nižim svjetovima. On
je to što je uvijek bio i što će uvijek biti tijekom
svojih utjelovljenja. Živi u vladavini namisli koje
postoje za ova utjelovljenja te ih ugrađuje u vlastito
sebstvo. Gleda na vlastitu prošlost i osjeća da će
sve što je u njoj doživio biti prihvaćeno u namisli
što ih u budućnosti mora ostvariti. Poput bljeska
javlja se svojevrsno sjećanje na ranije živote i proročki