Page 120 - Rudolf Štajner - Teozofija
P. 120
Gledano s takvog stajališta postaje jasno zašto
čovjek može razmišljati o osjetilnim stvarima. Jer
postoji jedno pitanje što bi ga sebi trebao postaviti
svatko tko misli: U kojem se odnosu nalaze čovjekova
misao o kamenu i sam taj kamen? To se pitanje jav
lja u punoj jasnoći pred duhovnim okom ljudi koji
naročito duboko sagledavaju vanjsku prirodu. Oni
osjećaju podudarnost čovjekova svijeta misli s građom
i uređenjem prirode. Veliki astronom Keppler lijepo
govori o tom skladu: "Istina je da u svijetu stoji
zapisan božji zov koji poziva ljude da uče astronomiju.
Nije, doduše, ispisan riječima i slogovima, ali dolazi
do izražaja u povezanosti čovjekovih osjeta i pojmova
s nebeskim tijelima i stanjima." — Samo zato što
stvari osjetilnog svijeta nisu ništa drugo doli zgusnu
ta duhovna bića, čovjek koji se svojim mislima k
njima uzdiže može svojim mišljenjem razumjeti stvari.
Osjetilne stvari potječu iz svijeta duhova i samo
su drugačiji oblik duhovnih bića; i kad čovjek o
stvarima razmišlja, njegova se nutrina odvraća od
osjetilnog oblika i usmjerava duhovnim praslikama
tih stvari. Mislima razumjeti neku stvar jest proces
koji se može usporediti s onim kad se neko kruto
tijelo pomoću vatre prevede u tekuće kako bi ga
zatim kemičar mogao proučavati u tekućem stanju.
U različitim regijama zemlje duhova pokazuju
se (usporedi sa str. 99. i dalje) duhovne praslike
osjetilnog svijeta. U petoj, šestoj i sedmoj regiji te
praslike još postoje kao živi zameci, u četiri donje
regije poprimaju oblik duhovnih tvorevina. Kad ljud
ski duh želi mišljenjem razumjeti osjetilne stvari,
opaža tek sjene tih duhovnih tvorevina. Kako su
se ove tvorevine zgusnule do osjetilnog svijeta, pita
nje je što si ga postavlja onaj tko teži duhovnom