Page 120 - Rudolf Štajner - Teozofija

Gledano s takvog stajališta postaje jasno zašto
čovjek može razmišljati o osjetilnim stvarima. Jer
postoji jedno pitanje što bi ga sebi trebao postaviti
svatko tko misli: U kojem se odnosu nalaze čovjekova
misao o kamenu i sam taj kamen? To se pitanje jav­
lja u punoj jasnoći pred duhovnim okom ljudi koji
naročito duboko sagledavaju vanjsku prirodu. Oni
osjećaju podudarnost čovjekova svijeta misli s građom
i uređenjem prirode. Veliki astronom Keppler lijepo
govori o tom skladu: "Istina je da u svijetu stoji
zapisan božji zov koji poziva ljude da uče astronomiju.
Nije, doduše, ispisan riječima i slogovima, ali dolazi
do izražaja u povezanosti čovjekovih osjeta i pojmova
s nebeskim tijelima i stanjima." — Samo zato što
stvari osjetilnog svijeta nisu ništa drugo doli zgusnu­
ta duhovna bića, čovjek koji se svojim mislima k
njima uzdiže može svojim mišljenjem razumjeti stvari.
Osjetilne stvari potječu iz svijeta duhova i samo
su drugačiji oblik duhovnih bića; i kad čovjek o
stvarima razmišlja, njegova se nutrina odvraća od
osjetilnog oblika i usmjerava duhovnim praslikama
tih stvari. Mislima razumjeti neku stvar jest proces
koji se može usporediti s onim kad se neko kruto
tijelo pomoću vatre prevede u tekuće kako bi ga
zatim kemičar mogao proučavati u tekućem stanju.
U različitim regijama zemlje duhova pokazuju
se (usporedi sa str. 99. i dalje) duhovne praslike
osjetilnog svijeta. U petoj, šestoj i sedmoj regiji te
praslike još postoje kao živi zameci, u četiri donje
regije poprimaju oblik duhovnih tvorevina. Kad ljud­
ski duh želi mišljenjem razumjeti osjetilne stvari,
opaža tek sjene tih duhovnih tvorevina. Kako su
se ove tvorevine zgusnule do osjetilnog svijeta, pita­
nje je što si ga postavlja onaj tko teži duhovnom