Page 118 - Rudolf Štajner - Teozofija
P. 118
do granice "triju svjetova". Čovjek ovdje stoji pred
"životnim jezgrama" koje su iz viših svjetova premješ
tene u tri opisana kako bi ovdje izvršavale svoju
zadaću. Kad čovjek prispije na granicu triju svjetova,
spoznaje sebe u svojoj vlastitoj životnoj jezgri. Iz
toga slijedi da zagonetke tih triju svjetova moraju
za njega biti riješene. On sagledava, dakle, čitav
život tih svjetova. U fizičkom životu, u običnim život
nim uvjetima ne dolaze do svijesti one sposobnosti
duše koje joj omogućuju ovdje opisane doživljaje
u duhovnom svijetu. One u svojim nesvjesnim dubina
ma rade na tjelesnim organima koji izgrađuju svijest
o fizičkom svijetu. Upravo je to razlog zašto za ovaj
svijet ostaju nezamjetljive. Ni oko ne vidi sebe zato
što su u njemu djelatne snage koje čine vidljivima
druge stvari. Ako se želi prosuditi u kojoj mjeri jedan
ljudski život između rođenja i smrti može biti rezultat
prethodnih zemaljskih života, onda treba imati na
umu da jedno gledište koje se nalazi unutar tog
istog života ne daje mogućnost takvog prosuđivanja.
S takvog bi gledišta jedan ovako oblikovan zemaljski
život mogao, na primjer, izgledati mukotrpan i nesavr
šen, a promatran s gledišta koje se nalazi izvan njega
samog pokazao bi se postignućem ranijih života.
Stupanjem na put spoznaje u onom smislu koji će
biti opisan u jednom od sljedećih poglavlja, duša
se odvaja od uvjeta tjelesnog života. Stoga može
između smrti i novog rođenja u slikama opažati svoje
doživljaje. Takvo opažanje daje mogućnost da se
zbivanja u "zemlji duhova" prikažu na način kako
su ovdje skicirana. Ovaj se opis može ispravno shvatiti
samo ako se ne izgubi iz vida da se cjelokupno sta
nje duše u fizičkom tijelu razlikuje od stanja čistog
duhovnog doživljavanja.