Page 121 - Rudolf Štajner - Teozofija
P. 121
razumijevanju svoje okoline. — Za čovjekovo se osjetil-
no promatranje ova okolina ponajprije dijeli na četiri
međusobno jasno razdvojena stupnja: mineralni, bilj
ni, životinjski i ljudski. Mineralno se carstvo opaža
osjetilima, a poima mišljenjem. Prilikom razmišljanja
o nekom mineralnom tijelu radi se o nečem dvojakom:
t
o osjetilnoj stvari i o misli. S tim u skladu reba si
predočiti da je ova osjetilna stvar zgusnuto biće-
-misao. Jedno mineralno biće djeluje na drugo na
izvanjski način. Ono se s njime sudara, pokreće ga,
zagrijava ga, osvjetljava, rastvara ga itd. Ovaj izvanjski
način djelovanja može se izraziti mislima. Čovjek
razmišlja o tome kako mineralne stvari izvanjski
jedna na drugu zakonito djeluju. Time se njegove
pojedinačne misli proširuju do misaone slike cjelo
kupnog mineralnog svijeta. A ta je misaona slika
odsjaj praslike cjelokupna mineralnog osjetilnog svije
ta. On se u duhovnom svijetu nalazi kao jedna cjelina.
— U biljnom carstvu vanjskome djelovanju pridolazi
još i pojava rasta i razmnožavanja. Biljka raste, posta
je veća i iz sebe stvara sebi istovjetna bića. Onome
što čovjek susreće u mineralnom carstvu pridolazi
još i život. Već i sam osvrt na ovu činjenicu unosi
svjetlo i vodi uvidu. Biljka ima u sebi snagu kojom
samoj sebi zadaje živi oblik, ima snagu da taj oblik
proizvede i u drugim istovjetnim bićima. A u sredini
između bezobličnih mineralnih tvari što nam se pojav
ljuju u vidu plinova, tekućina itd. te živih oblika
biljnog svijeta, stoje oblici kristala. U kristalima treba
vidjeti prijelaz iz bezobličnog mineralnog svijeta
u živu oblikotvornu sposobnost biljnog carstva. —
U ovom vanjskom osjetilnom događanju — u oba
carstva, mineralnom i biljnom — treba vidjeti osje-
tilno zgušnjavanje čisto duhovnog procesa koji se