Page 54 - Rudolf Štajner - Teozofija

rasuđuje drugačije o novim utiscima, već prema tome
ima li ovo ili ono sjećanje ili ga nema. Ali je i kao
"Ja" stupilo sa svijetom u drugačiju vezu, već prema
tome je li izvršilo ovaj ili onaj čin ili to nije učinilo.
O tome jesam li na drugog čovjeka svojim činom
ostavio dojam ili nisam, ovisit će postoji li nešto
ili ne u odnosu svijeta prema mome "Ja". U svom
sam odnosu prema svijetu drugačiji pošto sam na
svoju okolinu ostavio dojam. To se ne primjećuje
tako kao što se primjećuje promjena "Ja" zahvalju­
jući sjećanju jer proizlazi samo iz toga što se sjeća­
nje odmah pri svom nastanku povezuje s duševnim
životom koji je čovjek oduvijek osjećao svojim; no
vanjsko djelovanje čina odvojenog od duševnog života
očituje se u posljedicama koje su još i nešto drugo
osim onoga što se zadržava u pamćenju. Bez obzira
na to trebalo bi priznati da nakon nekog izvršenog
čina u svijetu postoji nešto u što je "Ja" utisnulo
karakter. Ako ovo doista promislimo, upitat ćemo
se: Zar ne bi moglo biti da posljedice izvršenog čina
kojima je "Ja" utisnulo bit nastoje ponovno prići
ljudskom "Ja", kao što utisak sačuvan u pamćenju
ponovno oživi ako za to postoji vanjski poticaj? Uti­
sak sačuvan u pamćenju čeka takav poticaj. Ne bi
li ono što je u vanjskom svijetu s Ja-karakterom
sačuvano moglo isto tako čekati da izvana priđe
ljudskoj duši, kao što sjećanje u danoj prilici prilazi
duši iznutra? To se ovdje postavlja samo kao pitanje:
jer zaista bi moglo biti da se nikad ne ukaže prilika
u kojoj bi posljedice čina s Ja-karakterom snašle
ljudsku dušu. No da one kao takve postoje i da svojim
postojanjem određuju odnos svijeta prema Ja, to
odmah izgleda kao moguća predodžba ako spome­
nuto promislimo. U sljedećim ćemo razmatranjima