Page 55 - Rudolf Štajner - Teozofija

istražiti postoji li u ljudskom životu nešto što iz
ove "moguće" predodžbe upućuje na zbilju.

*

Razmotrimo sada najprije pamćenje. Kako ono nas­
taje? Očito sasvim drugačije nego osjet ili opažaj.
Bez oka ne mogu osjetiti "plavo". Ali pomoću oka
još nikako nemam sjećanje na "plavo". Da bi mi
oko dalo ovaj osjet, pred njim mora biti neka plava
stvar. Tjelesnost bi uvijek iznova pustila da utis­
ci potonu u ništa kad se ne bi, time što se aktom
opažanja stvara sadašnja predodžba, istovremeno
odigravalo nešto u odnosu između vanjskog svijeta
i duše, što kod čovjeka ima kao posljedicu da na
osnovi procesa može u sebi kasnije imati predodž­
bu o onome što je ranije izvana uvjetovalo njeno
stvaranje. (Tko se izvježbao u duševnom promatranju
vidjet će da je sasvim pogrešan iskaz koji polazi
od mnijenja da čovjek danas ima neku predodžbu,
a sutra se pamćenjem ova predodžba ponovno javlja
nakon što se u međuvremenu u čovjeku negdje bila
zadržala. Ne, ova predodžba koju sada imam pojava
je koja sa "sadašnjicom" prolazi. Pri sjećanju se u
meni odvija proces koji je posljedica nečega što se
odigralo u odnosu između vanjskog svijeta i mene,
neovisno o izazivanju sadašnje predodžbe. Sjeća­
njem izazvana predodžba nova je, a ne sačuvana
stara. Sjećanje se sastoji u tome da se ponovno može
predočavati, a ne da pojedina predodžba ponovno
može oživjeti. Ono što se ponovno uspostavlja nešto
je drugo negoli sama predodžba. Ova je napome­
na potrebna stoga jer je na duhovnoznanstvenom