Page 52 - Rudolf Štajner - Teozofija

PONOVNO UTJELOVLJENJE DUHA
I SUDBINA

U sredini između tijela i duha živi duša. Utisci koje
joj posreduje tijelo prolazni su. Oni postoje samo
tako dugo dok tijelo otvara svoje organe stvarima
vanjskog svijeta. Moje oko osjeća boju ruže samo
tako dugo dok je ruža pred njim, i dok je ono samo
otvoreno. Nužna je prisutnost, kako stvari vanjskog
svijeta tako i tjelesnog organa, da bi mogao nasta­
ti utisak, osjet ili opažaj. Ali ono što sam u duhu
spoznao kao istinu o ruži, ne prolazi s njenom pri-
sutnošću. I to u svojoj istini uopće ne ovisi o meni.
Bilo bi istina i da nikad nisam stao pred ružu. Ono
što spoznajem duhom, zasnovano je na onom ele­
mentu duševnog života kojim je duša povezana sa
sadržajem svijeta, a koji se u njoj očituje neovisno
o njenim prolaznim tjelesnim osnovama. Ne radi
se o tome je li ono što se objavljuje posvuda nešto
neprolazno, nego o tome da li se objava za dušu
zbiva tako da pritom ne dolazi u obzir njena prolazna
tjelesna osnova, nego ono što je u njoj neovisno o
tom prolaznom. Ono trajno u duši dolazi onim časom
u središte promatranja kad čovjek razabere da ima
doživljaje koji nisu ograničeni njenom prolaznošću.
Ne radi se u prvom redu ni o tome da li ovi doživljaji
najprije postaju svjesni pomoću prolaznih procesa
tjelesne organizacije, nego o tome da oni sadrže
nešto što, doduše, živi u duši, ali je u svojoj isti­
ni ipak neovisno o prolaznim procesima opažanja.
Duša je postavljena između sadašnjosti i trajanja
time što čini sredinu između tijela i duha. Ali ona
i posreduje između sadašnjosti i trajanja. Ona čuva
sadašnjost za sjećanje. Time je otima prolaznosti i