Page 109 - Saša Marković - Manifest protiv Imperije

vlasti u njima, koju su, naravno, činili Englezi, Britanija je uspjela os­
tvariti veću produktivnost i organizovanost, za razliku od svojih tak­
maca koji su kolonije vodili iz svojih matičnih država.
Upravljanje sa gotovo polovinom svijeta nije bilo jednostavan
posao. Donošenje strateških odluka, od kojih će zavisiti budućnost im­
perije, nije dozvoljavalo improvizaciju. U takvim okolnostima Britanci

su napravili organizaciju i sistem, u kojima se moćkoncentrisala i dis­
tribuirala preko tajnih ili polutajnih društava. U njima će participirati
a
sami vrh elite. Tu elitu će činiti najviša aristokrtija po porijeklu, kako
kraljevska porodica preko svojih opunomoćenih članoa, tako i nji­
v
hovo najbliže plemstvo. Tu će biti i najbogatiji ljudi iz vrha finansij-
skog kapitala koji su preko monopolskih pozicija u bankarstvu ili

privredi, napravili svoja lična mala carstva veća iod pojedinih država.
Treći dio elite su predstavljali najznačajniji inteektualci svog vre­
l
mena, kao i vrh novinarske profesije.
Ovako širok opis elite vjerovatno bi bio adekvatan bilo kom
kraljevstvu tog doba, ali sistem organizacije koji je ostvaren u Britaniji
bio je jedinstven. Ova jedinstvenost je karakteristična kako po efika­
snosti, tako i po ciljevima koje su sebi zadali donosioci odluka u Ve­
likoj Britaniji.

„Jednog zimskog posljepodneva u februaru 1891. tri čovjeka
su učestvovala u veoma značajnom razgovoru u London. Kao
u
rezultat tog razgovora će nastati posljedice od najvećeg značaja za
.
britansku imperiju, kao i za čitav svijet u cjelini Oni su učestvovali
u stvaranju tajnog društva, koje će u idućih pedesegodina biti
t

jedna od najvažnijih pokretačkih snaga, kako u stvaranju, tako i u
sprovođenju odluka vezanih za politiku unutar britanske imperije,
kao i na njenu spoljnu politiku. Tri čovjeka koja su učestvovala u
ovom poslu, bili su već dobro poznati u Engleskoj. Lider je bio
Sesil Rouds (Cecil Rhodes), fantastično bogati gradtelj imperije i
i
najvažnija osoba u Južnoj Africi. Drugi je bio Vilijam Stid (William

108