Page 107 - Saša Marković - Manifest protiv Imperije

u teritorijalnim sporovima koje su imali u zapadnoj hemisferi (Aljaska
i Venecuela). Američko-Španski rat zbrisao je i posljednji uticaj
Španaca izvan Evrope. Americi je donio punu dominaciju nad sre­
dnjom Amerikom i Filipinima. Britanija nije ni najmanje protestovala
na ovaj uspjeh Amerike, iako će on bitno promijenit odnos snaga u
i

američku korist, a na njenu štetu. Alternative nijebilo. Rat za po­
morsku premoć bi ionako završio pobjedom Amerikanaca. Novi odnos
snaga biće legalizovan nakon I svjetskog rata.
Londonskim sporazumom odnos snaga engleske, američke i
japanske mornarice dogovoren je na 5:5:3. Njemci nikada nijesu us­
i
pjeli doseći 60% (odnos 5:3) snage britanske mornarce. Sporazum je

u osnovi bio povoljan za Engleze. Amerikanci su većbili u poziciji da
postanu najjača pomorska sila svijeta. Jedino pitanje je bilo - da lije
to njihov prioritet? Istina je da je I svjetski rat ubrzao taj proces, ali
odluku da će podržati uspon Amerike kao velesile, Britanci su donijeli
tridesetak godina ranije.
Paralelno teče proces pomirenja Engleza sa Francuzima.
Diplomatska revolucija iz prve decenije 20. vijeka će dovesti do ali­
janse između dvije zemlje. Francuski san da dobiju Engleze kao
saveznike protiv Njemaca je sve više postajao realnost. Jula 1903. go­
i
dine još dok su vođeni pregovori oko Antante, riječ francuskog emisa­
ra Britancima, „da najozbiljniju prijetnju miru u Evropi predstavlja
Njemačka, da su dobri odnosi između Francuske i Engeske jedini
l
s
e
način da se preduprede nemački planovi i da će Englka, ukoliko
takav sporazum bude postignut, otkriti daje Francuska sposobna da
b
izvrši blagotvoran uticaj na Rusiju čime će ih oslooditi mnogih briga
u vezi sa tom zemljom44173 upečatljivo govore o strategiji koja se gradi.
,

To će imati i konsekvence na ponašanje Italije. Onaje postala
previše izložena flotama novonastalih saveznika, a samim tim, nije
bila u mogućnosti da ispoštuje svoje obaveze prema Trojnom savezu.

173 Markiz Lansdaun ser E. Monsonu, 2. ju l,1903, „European Diplomartic History“, citat
preuzet iz, Henri Kisindžer, D ip lo m a m a , str. 156.

106