Page 66 - Saša Marković - Manifest protiv Imperije
P. 66

brom  dijelu svijeta,  a ne  samo Amerikancima,  ulile  su veliki opti­
     mizam i nadu da će se izgraditi bolji i sigurniji svijet. Taj optimizam
     i  nada  najveći  su bili  u  Evropi.  Kako  među  izmučeni  narodima
                                                     m
     bivšeg sovjetskog bloka, tako i u Zapadnoj Evropi, koja je četrdesetak
     godina živjela u psihozi hladnog rata. Ubrzo su ushićenje i nada prešli
     u osjećaj gorčine. Mnogi su previdjeli činjenicu da Amerika uvijek
                                                 e
                                                j
     bila imperija sa ciljem postepenog preuzimanja hegemonije u svjetskoj
     politici.  Strah ili teret od SSSR-a, kao i zaglušujuća propaganda od
     strane Amerike,  stvoriili su psihološku blokadu u realnom sagleda­
     vanju karaktera Sjedinjenih Država.  U godinama koje slijede dobar
     dio onih, koji su u Americi vidjeli spas, shvatiće da su prevareni.
            Bilo je to vrijeme u kojem je Amerika slavila pobjedu, Ame­
     rički vijek je iz perspektive  američke elite  dobio  svoj pravi smisao.
     Po Kisindžeru, Amerika će po treći put pokrenuti prces  građenja
                                                    o
     novog svjetskog poretka. Tačnije, elita finansijskog kapitala će ući u
     završnu fazu projekta započetog u predvečerje I svjtskog rata, ali se,
                                                 e
     sticajem raznih istorijskih okolnosti, ta faza produžila do kraja XX
     vijeka.
            Opijen pobjedom, Fukujama trijumfalno najavljuje kraj isto-
     rije i definitivnu pobjedu demokratije. Kraj istorije, po njemu, leži i
     u činjenici da liberalno-demokratske države, po pravilu, ne bi trebale
     da ratuju međusobno i da je svijet došao u svoju konačnicu, kada se
     to tiče ideološkog i ekonomskog oblika života. Fukujama naglašava
     da liberalne demokratije nemaju želje da međusobno dominiraju.

            „One dele principe univerzalne jednakosti i prava, pa prema
       tome ne postoji razlog zbog kojeg bi osporavale jedne drugima le­
       gitimaciju. U takvim državama ‘megalotimija’ nalazi, umesto rata,
       druge  ‘ventile’, ili pak toliko atrofira da teško može provocirati
       modemu verziju krvave bitke. Objašnjenje se onda ne sastoji toliko

       u tome  da liberalna demokratija  ograničava čovekoveprirodne

       porive za agresijom i nasiljem, već u tome daje onabitno preo-



                                 65
   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71