Page 96 - Saša Marković - Manifest protiv Imperije
P. 96

je tu da da više teoretsko obrazloženje onome stoje engleska potreba,
      i što velemajstorski praktikuje u to vrijeme. Dok se razvijala ekonom­
      ska premoć britanske imperije u odnosu na druge kolonijalne sile, u
      samoj  imperiji  dolazi  do velike  socijalne raslojenosti  stanovništva
      poslije uspostavljanja slobodne trgovine.

             „Godine  1820.  britanski parlament je donio jednu carinsku
         deklaraciju kaj a će dovesti do niza promjena, a jedna od posljedica

         tih promjena bit će, skoro cijelo stoljeće kasnije,izbijanje I svjet­
         skog rata i sve njegove posljedice... Tu je carinsku deklaraciju Par­
         lament ozakonio  1846.  godine svojim opozivom zaštite engleske
        poljoprivrede, tj.  čuvenog  ’Zakona o žitu’ (Com Lows).  Opoziv
                                                       i
                                                       j
        toga zakona temeljio se na proračunima moćnih fmansskih i trgo­
        vinskih interesa londonskog City-a da im prevlast u svijetu daje

        odlučnu prednost koju treba iskoristiti do krajnjihgranica. Ako već
        vladaju svjetskom trgovinom, ‘slobodna trgovina’ ćesamo osigu­

        rati jačanje te vlasti na štetu trgovina drugih, manje razvijenih ze-
        malja.“160


             Uspon Engleske ne bi bio moguć bez ravnoteže u kontinen­
     talnom dijelu Evrope. Vjekovna engleska doktrina polazi od impera­
     tiva  da Engleska ne  smije  dozvoliti  ni jednoj  evropskoj  državi  da
     postane  dovoljno  moćna  da  dominira  kontinentom  i,  samim  tim,
     ugrozi Englesku. Tokom  18. vijeka sprovođenje te doktrine je puno
     koštalo Britaniju.  Konstantno je bila (pre)zadužena.  Sposobnost da
     podnosi taj fmansijski teret bolje od drugih (u prvom redu Francuske)
                                                c
     je vjerovatno bila odlučujuća u njenoj pobjedi u tri za vodeću evrop­
     sku silu. Ali, poslije  1815.  godine Englesku je održanje sopstvenog
     statusa kao vodeće sile koštalo znatno manje. U perodu od 1815. do
                                                  i
      1865. ona je trošila manje od 3% BND na vojsku i mornaricu. Jedno­


     160 F. William Engdahl, S to lje ć e  R a ta ,  str.  15.



                                  95
   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101