Page 134 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 134
F. William Engdahl: Stoljeće rata
pogrešna politička alternativa nakon recesije iz 1957.
U američkim se političkim krugovima vodila rasprava o tome kako
odgovoriti na krizu. Njujorško Vijeće za inozemne odnose, Fond braće
Rockefeller i drugi krugovi sastavljali su političke opcije. U to je vrijeme
jedan ambiciozni mladi profesor sa Univerziteta Harvard, Henry Kissinger,
postao privjeskom grupacije Rockefeller.
Glavno je pitanje bilo što učiniti glede dubljih implikacija američke
recesije. Prirodna potražnja industrije i farmera za jeftinim kreditima i
tehnološkim napretkom i ulaganjem kapitala bila je zasjenjena moćnom
kombinatorikom liberalnog ustroja s Istočne obale Sjedinjenih Država.
Kao što smo već napomenuli, krajem 1950-ih godina njujorške su se
banke udružile u silno moćne koncentracije financijske moći i bacale su
oko na izvore zarade koji su bili daleko od američkih obala.
Odlučan je glas u toj raspravi imao predsjednik njujorškoga Vijeća
za inozemne odnose, John J. McCloy. McCloy je lično doveo Kissingera
s Harvarda krajem 1950-ih godina da uobliči političke opcije koje su
za američku državu pripremali “pametni ljudi” McClovjeva Vijeća za
inozemne odnose. McCloy, koji je bio odvjetnik s Wall Streeta, bio je
u to vrijeme predsjednik banke Chase Manhattan. Kao što smo ranije
napomenuli, banka Chase Manhattan bila je banka “Velikih naftaša”.
Velike su američke multinacionalne naftne kompanije i njihove njujorške
banke 1950-ih godina promatrale cijelo svjetsko tržište kao svoj veleposjed,
dok im usko područje Sjedinjenih Država nije bilo zanimljivo. Saudijska
Arabija je u izvjesnom smislu bila “strateški” važnija od Texasa. Kao što
ćemo nadalje vidjeti, to će njihovo gledište postati od presudne važnosti.
Američka je politička rasprava iz razdoblja poslije 1957. pomaknuta
u korist međunarodnih banaka središnjeg Manhattana i Wall Streeta
pomoću utjecajnih nacionalnih televizijskih i novinskih medija koji su bili
pod kontrolom tih banaka. Njihova kontrola nad mrežnom televizijom
koja se tada pojavljivala i koja je imala sjedište u New Yorku gdje je uživala
intimne veze s velikim međunarodnim bankama McCloyja i prijatelja, kao
i njihova kontrola nad odabranim novinskim medijima poput New York
Timesa, imala je središnju ulogu u uspjehu s kojim su njujorški interesni
krugovi promicali politiku koja je bila upravo suprotna interesima
američke države i njezinih građana u tom kritičnom trenutku. Upravo su u
to vrijeme ti interesni krugovi postali poznati po nazivom Liberalni ustroj
Istočne obale (Liberal East Coast Establishment).
134